tag:blogger.com,1999:blog-39513741816458922692024-03-13T08:22:29.471-07:00XenologyIgor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.comBlogger65125tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-26758706645205682902015-04-04T17:31:00.002-07:002015-04-04T17:45:30.301-07:00Enceladus- Astrobiološki potencijal<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/5/5f/Enceladusstripes_cassini.jpg" height="320" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="271" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Enceladus- slika letilice Kasini, boje su veštački pojačane. Na južnoj hemisferi su vidljive "tigrove štrafte" (plava boja na slici), geološke forme oko kojih je koncentrisana kako hidrotermalna aktivnost, tako i generisanje neobično velike količine toplotne energije.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Za one koji čitaju ovaj blog možda neki duži vremenski period, ili su možda prelistali neke od prethodnih postova, mislim da nije teško zaključiti da je, što se tiče vanzemaljskog života u Sunčevom sistemu, Europa svakako autorov lični favorit, zbog niza različitih razloga (kojima sam se bavio u nizu članaka koji su pratili neka od značajnijih otkrića vezanih za ovaj Jupiterov satelit). Ipak, pored Europe, postoji broj drugih lokaliteta koji se pokazuju kao mesta sa značajnim astrobiološkim potencijalom. Među njima je i, istorijski poprilično čest lokalitet, Mars, posebno sa nekim od novijih otkrića koji ukazuju na mogućnost postojanja određenih geobioloških formi na crvenoj planeti (koje je NASA pokušala da što je brže moguće diskredituje), ali sada, sve češće se kao mesto mogućeg života izvan Zemlje, a u okvirima našeg sistema pojavljuje jedno do sada retko primećeno mesto, kada govorimo o astrobiološkom potencijalu.<br />
Saturnov mesec Enceladus je šesti po veličini od svih Saturnovih meseca, sa oko 500 kilometara u prečniku. U nauci, i šire, uglavnom je poznat po dve veoma interesantne karakteristike- s jedne strane, Enceladus je verovatno najreflektivnije telo u Sunčevom sistemu, i kao takav, reflektuje gotovo svu Sunčevu svetlost koju dobije. S druge strane, daleko značajnije, Enceladus je, od otkrića letilice Kasini 2005. godine, bio poznat kao "izvor" Saturnovog "E" prstena. Drugim rečima, čestice koje sačinjavaju ovaj prsten dolazile su zapravo <i>iz</i> Enceladusa, putem gejzira koji izbijaju iz njegovog južnog pola, tvoreći tu specifične geološke oblike, nezvanično nazvane "tigrove štrafte". Do sada, na Enceladusovom južnom polu identifikovano je oko sto različitih gejzira koji izbacuju oko 200 kilograma materijala u sekundi. Materijal o kom se radi je veoma bogat vodom, kako u formi pare, tako i u formi leda, ali i drugim materijalima, od kojih značajan procenat sačinjavaju ugljovodonična jedinjenja.<br />
Različite opservacije i merenja ukazala su na mogućnost postojanja globalnog okeana koji se nalazi ispod leda, ali je takođe moguće da se radi i o "moru" koncentrisanom oko južnog pola i na južnoj hemisferi ovog Saturnovog meseca. Međutim, jedno od prvih šokantnijih otkrića vezanih za ovaj mesec nakon Kasinijevih opservacija došlo je 2011 godine, kada je otkriveno da Enceladus na svom južnom polu proizvede oko 15,8 gigavata snage (u formi toplotne energije). Ovo otkriće je bilo fascinantno s obzirom na činjenicu da su prethodna predviđanja ukazivala na iznos od oko 1,1 gigavat, uz pretpostavku da se sva toplota generiše putem "plimskih sila", sabijanja i izduživanja meseca usled orbitalne rezonance i delovanja gravitacije kako Saturna, tako i drugih meseca. Ovoj veličini moglo je da se pridoda još oko 0,3 gigavata na osnovu prisustva nekih radioaktivnih elemenata. Stoga, fascinantna cifra od 15,8 gigavata predstavljala je pravo iznenađenje. Ipak, uz prisustvo okeana (ili bar polarnog mora), efikasnost plimskog zagrevanja bi možda mogla da se dovoljno poveća. Ipak, čini se da ova količina toplote koja se generiše na Enceladusovom južnom polu, i to, specifično, u okolini geoloških formacija, "tigrovih štrafti", zahteva delovanje bar još nekog, za sada, nedovoljno shvaćenog mehanizma.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://i0.wp.com/www.universetoday.com/wp-content/uploads/2011/03/enceladus-power.jpg" height="175" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Regija Enceladusa oko južnog pola proizvodi oko 15,8 gigavata snage putem toplotne energije, nasuprot predviđenih 1,1 gigavata. Na Enceladusovom južnom polu generiše se onoliko snage putem toplotne energije koliko bi generisalo 20 elektrana putem uglja.</td></tr>
</tbody></table>
Drugo veoma značajno otkriće dogodilo se u martu ove godine, kada je grupa naučnika precizno analizirala prirodu sitnih čestica "prašine" koje je Enceladus izbacivao u svojim gejzirima, taložeći je u delikatnoj strukturi Saturnovog "E" prstena. Zaključili su da se radi o česticama silicijum dioksida, veoma čestim na Zemlji u formi kvarca, veličine od nekoliko nanometara. Ipak, da bi se ove konkretne čestice manifestovale u ovoj konkretnoj veličini, laboratorijski je utvrđeno da je neophodan veoma specifičan sistem fizičkih okolnosti i uslova. Naučnici uključeni u istraživanje pokazali su da "prašina" silicijum dioksida veličine od 4 do 16 nanometara može nastati samo u tečnoj vodi, temperature od, najmanje, 90 stepeni celzijusa, sa pH vrednošću od oko 8,5 i salinitetom manjim od 4%.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://www.nature.com/nature/journal/v519/n7542/images/519162a-f1.jpg" height="206" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Jedna od struktura formiranih oko hidrotermalnih izvora u "Izgubljenom gradu" u Atlantskom okeanu. Ove strukture su šuplje i oko njih (i u njima) formiraju se kompleksni ekosistemi, a neki naučnici smatraju da je upravo na ovakvim mestima nastao prvi život na Zemlji.</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Ovaj specifičan kompleks uslova, ipak, nije nepoznat. Štaviše, upravo ovi specifični uslovi primećeni su na Zemlji, i to u "Izgubljenom gradu" u Atlantskom okeanu. "Izgubljeni grad" je naziv za specifično područje na dnu Atlantskog okeana, konkretno, polje hidrotermalnih ventila sa više od trideset pojedinačnih izvora. Ovi hidrotermalni ventili ispuštaju u vodu oko sebe vodonik, metan i njihova jedinjenja, i to upravno na temperaturama od 40 do 90 stepenci celzijusa i sa pH vrednošću između 9 i 11. Kalcijum karbonat koji je takođe produkt ovih hidrotermalnih izvora se taloži oko njih, vremenom gradeći "dimnjake", ogromne, šuplje strukture koje mogu biti visoke i do 60 metara, i predstavljaju dom za veliki broj kako mikroorganizama, tako i beskičmenjaka, puževa, školjki, i drugih morskih organizama. Neki naučnici naznačavaju značaj ovakvih lokaliteta, tvrdeći da su oni možda bili upravo mesta na kojima je nastao prvi život na Zemlji, putem abiogeneze. Naučnici ukazuju da hidrotermalni ventili ovog tipa ispunjavaju tri osnovna kriterijuma za život: izvor energije, hranljive materije i tečna voda.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/3a/Enceladus_plume_molecules.jpg" height="240" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Gornji desni ugao slike prikazuje stvarnu fotografiju (mada u izmenjenim bojama) gejzira na Enceladusovom južnom polu. Grafikon ispod ukazuje na njihov sastav- metan, vodena para, jednostavni ugljovodonici, ugljen monoksid, kompleksniji ugljovodonici i ugljendioksid.</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Ovo otkriće, dakle, ima veoma značajne implikacije. Ukoliko se pokaže kao tačno, to će, za sada, učini Enceladus jedinim mestom u Sunčevom sistemu, pored Zemlje, na kom je detektovana (makar i posredno) hidrotermalna aktivnost. Pored toga, hidrotermalni ventili kao takvi, već i sami ispunjavaju ključne kriterijume za održavanje života, ali takođe i ukazuju na direktan kontakt između okeana, i kamenog jezgra meseca ispod njega. Imajući sve ovo na umu, Enceladus, udaljeni Saturnov mesec, najreflektivnije telo u Sunčevom sistemu, sa svojom gotovo savršeno belom površinom, "tigrovim štraftama", gejzirima koji izbacuju čestice u Saturnovu orbitu, ali i interplanetarni prostor, a sada, i sa potencijalom za veoma specifičnu hidrotermalnu aktivnost za koju se pretpostavlja da je odigrala značajnu ulogu u razvoju i nastanku života na Zemlji, i za koju se zna da održava kompleksne ekosisteme danas, i najzad, sa za sada nepotpuno shvaćenom velikom produkcijom toplotne energije oko južnog pola svakako je mesto koje zaslužuje našu pažnju. Uz nova otkrića, koja se pokazuju kao veoma značajna, čini se da Enceladus zauzima veoma značajnu poziciju kada govorimo o astrobiološkom potencijalu drugih nebeskih tela u našem sistemu.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<i><a href="http://www.space.com/28796-hot-springs-enceladus-saturn-moon.html">Space. com [1]</a></i><br />
<i><a href="http://www.space.com/28978-enceladus-europa-ganymede-alien-life.html">Space. com [2]</a></i><br />
<i><a href="http://www.universetoday.com/83843/enceladus%E2%80%99-internal-heat-much-higher-than-predicted/">Universe Today</a></i><br />
<i><a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Enceladus">Wikipedia [1]</a></i><br />
<i><a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Lost_City_Hydrothermal_Field">Wikipedia [2]</a></i></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-67701023243461166962015-03-24T18:34:00.001-07:002015-03-24T18:34:55.603-07:00Titus-Bodeov zakon i ekstrasolarni sistemi<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/09/Solar_System_scaled_to_football_field.png"><img src="http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/09/Solar_System_scaled_to_football_field.png" height="261" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/09/Solar_System_scaled_to_football_field.png">Ilustracija načina mišljenja putem kog je uspostavljen Titus-Bodeov zakon. Analogijom sa rasporedom "planeta" na terenu za američki fudbal ukazuje se na postojanje izvesne pravilnosti u razdaljini između planeta. (Kliknuti za uvećan prikaz)</a></td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Od svojih prvih začetaka, nauka, ili pre skup i kompleks nauka i interdisciplinarnih istraživačkih područja, usmerenih na naučnu potragu za vanzemaljskom životom prelazila je put od spekulacija, ka nekim od potvrda, preko teza i teorema, do novih činjenica. U tom smislu, ovaj kompleks naučnih poduhvata, shvatanja, prtpostavki i ambicija koji nazivam pozajmljenim terminom ksenologija, nije zapravo različit od drugih naučnih oblasti, koje su pre danas poznate čvršće i proverljive osnove prolazile kroz niz aproksimacija, pretpostavki i teorija, od kojih su se neke pokazale kao ispravne, a druge ne.<br />
Štaviše, davno pre nego što je savremena tehnološka civilizacija Zemlje, sa svim svojim omaškama i uspesima usmerila svoju pažnju na egzoplanete koje orbitiraju oko drugih zvezda, ona je imala čak i danas u potpunosti nedovršen zadatak razumevanja i otkrivanja sopstvenog doma- našeg sistema. Od pretposavki geocentričnog sistema, sa svim svojim varijacijama, do upoznavanja drugih planeta u heliocentričnom modelu, astronomija, filozofija i ostale nauke iz kompleksa koji se bavio ovim problemima prošle su kroz sličan trnovit put, preko mnoštva hipoteza, pretpostavki i teorija, da bi došle do sadašnjeg korpusa znanja. Sa ograničenim tehnološkim mogućnostima, razumevanje udaljenih krajeva Sunčevog sistema bilo je daleko teži zadatak, jednako težak možda, kao što je danas potraga za egzoplanetama. Štaviše, možemo možda malo preterati i reći da su tek misije Vojadžer i Pionir pružile konačne potvrde nekih od spekulacija, i učinile Solarni sistem "opipljivijim" za našu civilizaciju.<br />
Ipak, pre toga, i pre razvoja moderne tehnologije koja je omogućila precizna posmatranja ili interplanetarna putovanja, gotovo jedina šansa naše civilizacije bila je okretanje jednostavnih teleskopa srazmerno malog dometa ka noćnom nebu. Međutim, zadatak posmatranja čitavog neba bio je nešto što je, čak i po savremenim standardima, gotovo nemoguće. Stoga, u potrazi za nepoznatim, kao što je bila potraga za drugim, do tada neotkrivenim, planetama našeg sistema, bilo je neophodno iznaći neki mehanizam koji će astronomima olakšati posao bar utoliko što će im reći kada i gde da gledaju. Jasno, radilo se o različitim teorijskim modelima koji su nastojali da predvide pozicije još neotkrivenih planeta, ili recimo, da predvide nailaske kometa, što je dovelo do značajnih astronomskih otkrića.<br />
Jedan od teorijskih modela koji se ticao otkrića planeta bio je takozvani Titus-Bodeov zakon koji je nastojao da predvidi postojanje još neotkrivenih planeta na osnovu specifičnih razmera razdaljine između planeta i Sunca. Negde u 18om veku pojavljuje se prvo spominjanje ovog teorijskog predloga koji je ukazao da je moguće pronaći funkciju koja ukazuje na izvesnu pravilnost između rasporeda planeta. Mada prvobitno ovaj model nije privukao posebnu pažnju, to se promenilo sa otkrićem Urana 1718 koji je otkriven upravo tamo gde je ovaj zakon predvideo da će se naći. Ovaj model predvideo je i "petu planetu" između Marsa i Jupitera, gde je otkriveno nebesko telo Ceres, 1801. Nakon ovoga, Titus-Bodeov zakon zadobio je značajnu pažnju.<br />
Međutim, imao je i značajne nedostatke. Između ostalog, nije nudio nikakvo obrazloženje za postojanje ove pravilnosti. Nadalje, Titus-Bodeov zakon napušten je u nauci kada je otkriven Neptun, potpuno van lokacije koju je zakon predvideo. Na lokaciji koja je predviđena za Neptun, naprotiv, nalazio se Pluton, mada druge planete izvan orbite Neptuna, takođe se ne mogu uklopiti u predviđeni model.<br />
Iako je ovaj zakon imao svoje pogotke, kao i promašaje, i iako se nije temeljio na nekoj jasnoj teorijskoj osnovi, postalo je jasno da on funkcioniše makar kao nesavršena aproksimacija. Ali, zašto? Čini se da se radi o kombinaciji faktora- orbitalnim rezonancama, ali i koincidenciji i ograničenom broju opcija. Naime, pokazalo se da iako ne postoji neka jasna osnova za funkcionisanje ovog zakona, veliki broj orbitirajućih sistema može se zapravo bar u nekim svojim elementima uklopiti u idealtipski model, ukoliko je stabilan. Drugim rečima, gravitaciona interakcija nebeskih tela, orbitalne rezonance i drugi oblici interakcije nebeskih tela u protoplanetarnom disku, i kasnije, solarnom sistemu, ostavljaju srazmerno mali broj mogućih stabilnih orbita. Stoga, pokazalo se da čak i nasumično generisani virtualni orbitalni sistemi, jednom kada dostignu stabilnost, imaju veliku verovatnoću da u izvesnoj meri zadovolje Titus-Bodeov zakon.<br />
Danas, naravno, posedujemo preciznije metode razumevanja i istraživanja Sunčevog sistema. Ipak, čekajući obećavane i odlagane nove generacije teleskopa, naučnici koji se bave egzoplanetama, slično astronomima koji su se bavili našim sistemom nekada, moraju se oslanjati u velikoj meri na modele, kako su precizniji modeli još nedostupni.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://i.space.com/images/i/000/046/474/original/potential-habitable-planets-chart.jpg?1426981526"><img src="http://i.space.com/images/i/000/046/474/original/potential-habitable-planets-chart.jpg?1426981526" height="315" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="http://i.space.com/images/i/000/046/474/original/potential-habitable-planets-chart.jpg?1426981526">Rezultati istraživanja- ekstrasolarni sistemi su šablonski prikazani pri čemu su plavi krugovi potvrđene planete, a kockice planete koje model predviđa. Zelena linija označena sa HZ označava naseljivu zonu zvezde (Habitable zone). Kliknuti za uvećan prikaz.</a></td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Stoga, sprovedena je studija koja je pokušala da primeni upravo ovaj kontroverzni model na ekstrasolarne sisteme. Ne uzimajući ovaj model kao ispravan zakon, već pre kao jedan svojevrsni teorijski "vodič" za predviđanje planeta u nekom solarnom sistemu, na osnovu pozicija već poznatih planeta, i imajući na umu tehnološka ograničenja koja se tiču detekcije egzoplaneta, jedna mala grupa naučnika je pokušala da primeni ovaj model na stotinjak ekstrasolarnih sistema, otkrivajući da mnogi od njih odgovaraju modelu, čak i bolje nego naš model.<br />
Stoga, nakon odabira sistema koji imaju potvrđeno prisustvo četiri ili više egzoplanete (na osnovu Keplerovog istraživanja), ova grupa naučnika je napravila određena predviđanja na osnovu toga, koja su se pokazala kao ispravna u 5% slučajeva. Iako mali broj, on je zapanjujuće značajan, kako, kada se tehnološka ograničenja uzmu u obzir, podrazumeva zapravo zapanjujuće visoku stopu tačnosti predviđanja. Ne samo što Kepler studija jako retko može otkriti planete veličine Zemlje, već ima i velikih poteškoća sa otkrivanjem planeta dovoljno udaljenih od zvezde. Upravo zbog toga se čini da je većina prvih Keplerovih "kandidata" zapravo zbrka "vrućih Jupitera", koji su kasnije prošireni manjim, ali izrazito vrelim planetama, uz poneke izuzetke. Ukratko, iako je dao značajan doprinos ksenologiji, Kepler ne poseduje tehnološke mogućnosti za otkriće "druge Zemlje", te je, slično većini drugih NASAinih projekata, usmeren na otkrivanje egzoplaneta uopšte, i postavljanja pitanja može li se planirati misija potrage za "drugom Zemljom"- za one koji prate NASAina istraživanja i reakcije na izvesne nove hipoteze, ovo je već dobro poznata strategija "izvrdavanja" od pravog odgovora. Bez obzira da li se ove mane mogu smatrati stvarnim tehnološkim nedostatcima, ili rezultatom već dobro poznate konzervativne politike NASAe i anti-naučne, promilitarne ekonomske politike SADa, oni značajno utiču na veoma, veoma smanjenu mogućnost davanja odgovora na centralno pitanje- postoje li planete nalik na Zemlju, njene veličine, u naseljivoj zoni neke druge zvezde? Pitanje koje postaje sve ključnije, a koje je, slično pitanju života na Marsu ili Europi, u radu NASAe često potencirano, uz fusnotu sitnim slovima da na njega neće biti odgovoreno.<br />
Upotreba Titus-Bodeovog modela je odgovor na ovo, pokušaj naučnika da upotrebe ono što je "pri ruci" i pokušaju da steknu bolji uvid, ako bar aproksimaciju, u činjenično stanje. Rezultati ovog istraživanja pokazali su se kao više nego fascinantni! Dakle, radeći na korpusu od 68 planetarnih sistema sa četiri ili više otkrivenih egzoplaneta, naučnici su dali izvesna predviđanja, služeći se Titus-Bodeovim modelom. Za godinu dana, uz sva ograničenja, 5% predviđanja je potvrđeno što ukazuje na izvesnu aproksimativnu operabilnost modela, ne kao preciznog zakona, već kao okvirnog modela za postavljanje hipoteza koje će biti potrebno proveriti. Kada je rad završen, naučnici su dali odgovor, za razliku od NASAe na ključno pitanje koje ovakav rad može postaviti- koliko planeta u proseku se predviđa u naseljivoj zoni zvezda? Neverovatan odgovor iznosi 2 +/- 1! Dakle, ukoliko se ovaj model pokaže kao u izvesnoj meri tačan, gotovo svaka zvezda će u svojoj naseljivoj zoni imati bar jednu, ako ne i dve planete u naseljivoj zoni! Čak i ako je tačnost ovog modela gotovo minimalna, čak i najmanji postotak od 300 milijardi zvezda daje neverovatan broj planeta u naseljivim zonama. S druge strane, model ne predviđa tačan tip planeta koje će se naći na određenoj poziciji, te je stoga razumna pretpostavka da će oko 30% planeta u naseljivoj zoni biti veličine i sastava Zemlje. Uzevši sve ovo u obzir, čini se da je Drejkova jednačina još jednom promenila svoje varijable. I ponovo, mada se radi o aproksimaciji, njen tačan domet za sada nam nije u potpunosti poznat, ali za sada, čini se da postoji značajan procenat tačnosti predviđanja. Ako ništa drugo, ovo istraživanje otvara mogućnost za vrlo primamljive hipoteze. Sada ostaje samo čekanje da teleskopi "nove generacije" najzad iz najave postanu stvarnost, i da svemirske agencije, za promenu, na sebe preuzmu odgovornost iznalaženja odgovora na ovakva pitanja.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<i><br /></i>
<i><a href="http://www.space.com/28889-extrasolar-planets-are-almost-everywhere.html">Space.com</a></i><br />
<i><a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Titius%E2%80%93Bode_law">Wikipedia</a></i></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-28367322024109730932015-01-30T17:48:00.000-08:002015-05-30T17:08:59.446-07:00Ko sme da iznosi hipoteze? Potencijalni fosili mikroorganizama na Marsu otkrivaju nove udare na nauku<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://2.bp.blogspot.com/-ExkPWvLV0BA/VWpO3CTW-xI/AAAAAAAAAE0/nqdol-DQ_Uk/s1600/Gillespie%2Bjezero%2Bu%2BYellowknife%2BBay-u.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="203" src="http://2.bp.blogspot.com/-ExkPWvLV0BA/VWpO3CTW-xI/AAAAAAAAAE0/nqdol-DQ_Uk/s320/Gillespie%2Bjezero%2Bu%2BYellowknife%2BBay-u.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><span style="font-size: 12.8000001907349px;">Gillespie jezero u Yellowknife Bay-u, slika Curiosity-a koja pokazuje sedimentne strukture koje mogu biti rezultat fosilizacije kolonija mikroba</span></td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
Kao što neki možda znaju, mnoge informacije prikupljene od različitih svemirskih agencija, između ostalog i NASAe su javno dostupne i moguće je pristupiti im putem interneta. Štaviše, za većinu materijala ovakve vrste uglavnom ne postoje neke specifične restrikcije upotrebe, osim eventualne zabrane upotrebe u komercijalne svrhe. Međutim, tokom interesantnog spleta događaja koji se dotiče koliko nauke, toliko i politike i moći, NASA je pokazala da postoji još jedna nepisana restrikcija- njen materijal ne sme se koristiti za -nauku. Ili bar, ne za onu nauku koju NASA i SAD ne podržavaju. Odmah na početku, bitno je napomenuti da ovo nipošto ne pretstavlja teoriju zavere, zapravo, veliki sam protivnik teorija zavere, kako su one obično daleko više u domenu pseudonauke i kao takve su diskreditujuće, ali i poprilično relevantne za naučno istraživanje. Dakle, ne radi se o skrivanju neke istine, mada implikacije određenih poteza koje su neke značajne figure povukle tek će se videti, već se radi o činjenici da je jedna detaljna, inovativna i značajna analiza sprovedena, bazirana na dokazima i argumentima, sa razmotrenim alternativama i pragmatičnim predlozima (koji su ograničeni jedino ekonomskim faktorom), koji su sasvim u domenu savremene tehnologije, dakle, koji su izvodljivi, a koji će konačno opovrgnuti ili dokazati predstavljenu hipotezu; i upravo takva analiza sada je na udaru od strane delova NASAe i pokrenuta je snažna kampanja da se ona diskredituje, kao i da se pragmatični predlozi maksimalno ignorišu i učine izlišnim. Čini li se još nekome da NASA nekako sve češće iznosi "svoju" vizuru nauke, i proizvoljno bira šta jeste, a šta nije nauka? Ista organizacija koja je od skoro<a href="http://www.space.com/28345-moon-express-cape-canaveral-launch-complex.html"> ustupila jedan deo svojih resursa, konkretno, kompleks korišćen za lansiranje misija koje su prethodile <i>Apollo</i> programu</a>, <b>privatnoj kompaniji</b> pod nazivom <i>Moon Express</i> sa Floride koja planira da, ni manje, ni više, "ekstraktuje i eksploatiše lunarne resurse"!<br />
I pored želje da kažem mnogo više o tome, zbog samog značaja i obima te teme, neću joj se ovde dalje posvećivati, jer ću joj u doglednom vremenu posvetiti odvojen članak. Tako da, pređimo sada na konkretno istraživanje koje je sprovedeno (i koje je u svetu onih koji se još sećaju ideala naučnog istraživanja i progresa za svaku pohvalu) i koje je proizvelo sramne reakcije određenog dela NASAe.<br />
Konkretan problem dešava se početkom ove godine, petog januara 2015 kada na internet portalu <i>Astrobiology Magazine</i> izlazi digitalna (i stoga, javno dostupnija) obrada istraživanja koje je geobiolog, Nora Noffke objavila mesec dana ranije u časopisu <i>Astrobiology</i> (nije povezan sa internet sajtom). Za one kojima se ime učini poznatom, ovo je ista naučnica koja je prošle godine otkrila sedimentne strukture nastale delovanje zajednica mikroorganizama (konkretno, fosilizovane ostatke takozvanih <i>microbial mats</i>, kolonija mikroorganizama u obliku tepiha, skraćeno nazivanih MISS što je akronim za <i>microbially induced sedimentary structures</i>) u zapadnoj Australiji, stare 3, 48 milijardi godina, što ih čini najstarijim dokazom života na Zemlji. Pored ovog neverovatnog otkrića, Nora Noffke ima karijeru dugu 20 godina u proučavanju upravo ovih struktura.<br />
Njeno istraživanje je počelo manje-više spontano. Njenim rečima, pregledajući slike koje su javno dostupne na sajtu <i>Mars Science Laboratory</i> u okviru NASAe, na jednoj slici je primetila sedimentarnu strukturu koja joj se učinila "poznatom". Zbog toga, odlučila je da sprovede istraživanje (koje se odužilo nekoliko nedelja) gde je detaljno pregledala ogroman broj slika koje je uslikao Curiosity rover, a koje su uhvaćene na delu Marsa poznatom kao <i>Yellowknife Bay</i>, sada suvom rečnom koritu koje je u prošlosti, kada je Mars imao topliju i vlažniju sredinu, bilo plavljeno u određenim periodima, sa smenom godišnjih doba.<br />
Baveći se MISS strukturama na Zemlji duže od 20 godina, Nora Noffke je znala da one nastaju tako što mikrobi u plitkoj vodi formiraju kolonije koje su nalik na tepih (u većini slučajeva), koje potom razvijaju specifične odlike koje se vremenom fosilizuju. Ti specifični oblici sastoje se od specifičnih uticaja na kasnije procese erozije, sitnih udubljenja, jamica, nabora, pukotina, sitnih morfoloških odlika nalik na komadiće iscepkanog drveta i drugo. Konkretni oblici koje će MISS ispoljiti zavise pre svega od konkretne sredine u kojoj se nalaze, kao i njihovog evolucionog puta. Drugim rečima, MISS će razviti različite morfološke oblike u različitim sredinama. Na konačne morfološke karakteristike fosila uticaće i promene tokom vremena- kolonija mikroba će se vremenom sasušiti, pucati, preko nje će rasti nova generacija kolonije, formirajući tako specifične karakteristike koje će se ocrtati na fosilu jednom kada je on pronađen.<br />
<div style="text-align: center;">
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://3.bp.blogspot.com/-34fuZ0ly_mc/VWpQTdOWw9I/AAAAAAAAAFI/hux0mCvJp4s/s1600/Skica.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="143" src="http://3.bp.blogspot.com/-34fuZ0ly_mc/VWpQTdOWw9I/AAAAAAAAAFI/hux0mCvJp4s/s400/Skica.jpg" width="400" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Skica Nore Noffke koja ilustruje prisustvo nekih struktura koje ukazuju na moguće prisustvo fosilizovane kolonije mikroba, a koje viđamo na fosilima sličnih kolonija mikroorganizama na Zemlji.</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
<br /></div>
Nora Noffke je pokazala da su potencijalni MISS koje je pronašla na slikama Curiosity rovera veoma nalik na one pronađene na Zemlji (konkretno, u analizi je poredila slike sa Marsa sa MISS pronađenim u Nemačkoj, SAD i Australiji, a koje se nalaze u sredinama koje su nalik na one koje su postojale na Marsu u vreme kada su se potencijalne kolonije mikroba na njima razvijale).Dakle, Nora Noffke je pokazala da ne samo što određene strukture na Marsu podsećaju na određene strukture na Zemlji, već i da strukture na određenim lokalitetima na Marsu podsećaju na strukture na sličnim lokalitetima na Zemlji, kao i da te strukture sa Marsa u svom sada primećenom morfološkom obliku odgovaraju morfološkim distinkcijama MISS koje su pronađene na Zemlji, u sličnim sredinama, sa jasnim oznakama rasta i razvoja, ili da kažemo malo slobodnije, istorije, zajednice mikroorganizama.<br />
Upravo ovakav temeljan pristup istraživanju pohvalili su i mnogi naučnici (konkretno objašnjenje, kao i konkretne reakcije možete pronaći u linku za <i>Astrobiology Magazine</i> na dnu članka, u izvorima), između ostalog i drugi značajni naučnici iz oblasti geomikrobiologije i astrogeofizike. Posebno je zanimljivo parafrazirati reakciju Krisa Mekeja koji je napomenuo da nije retko da neko predstavlja hipotezu po osnovi "Vidi, evo gomile blata na Zemlji, evo gomile blata na Marsu. Pošto liče, mora da ih je napravio isti mehanizam na obe planete!", ali da je s druge strane, analiza Nore Noffke "najpažljivije sprovedena analiza tog tipa koju je video i da je zato prva tog tipa koja je objavljena u magazinu <i>Astrobiology</i>".<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://2.bp.blogspot.com/-dK_cSVJOOLM/VWpQSucZpBI/AAAAAAAAAFE/NnsqlUBF1ZQ/s1600/Pore%25C4%2591enje%2Bstrukture%2Bsa%2BMarsa%252C%2Bsa%2BMISS%2Bkoje%2Bje%2Boblikovala%2Berozija%2Biz%2BSADa%2Bi%2Biz%2BNema%25C4%258Dke..jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="http://2.bp.blogspot.com/-dK_cSVJOOLM/VWpQSucZpBI/AAAAAAAAAFE/NnsqlUBF1ZQ/s320/Pore%25C4%2591enje%2Bstrukture%2Bsa%2BMarsa%252C%2Bsa%2BMISS%2Bkoje%2Bje%2Boblikovala%2Berozija%2Biz%2BSADa%2Bi%2Biz%2BNema%25C4%258Dke..jpg" width="210" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Poređenje strukture sa Marsa, sa MISS koje je oblikovala erozija iz SADa i iz Nemačke.</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
<br />
Mada pristupa ovom pitanju optimistično (u duhu Karla Segana, Frenka Drejka i drugih velikih naučnika koji su mnogo doprineli shvatanju potrage za vanzemaljskim životom kao relevantnog naučnog napora), tvrdeći da ukoliko se pokaže da ove strukture nisu biološkog porekla, njihova sličnost sa onima na Zemlji biti "neverovatna slučajnost", Nora Noffke je ipak predstavila niz drugih, nebioloških procesa koji su mogli dovesti do formiranja ovih struktura (kao što su dejstvo erozije putem vetra, vode i soli). Najzad, Nora Noffke predlaže i nekoliko pragmatičnih načina da se njena hipoteza o potencijalnom biološkom poreklu ovih struktura testira. Jedan od predloga, upotreba instrumenata sa Curiosity rover ukoliko naiđe na slične strukture je onemogućena zbog tvrdnje NASAe o "kontaminaciji instrumenta" s jedne strane, a s druge zbog činjenice da su ove fosilizovane strukture stare gotovo 3,7 milijardi godina, te je moguće da instrument neće moći da detektuje organsku materiju u njima. Druga rešenja uključuju donošenje uzorka na Zemlju, gde je prepreka ekonomski faktor (pomenimo samo još jednom postojanje meteorita ALH84001 koji je pao na Antarktik sa Marsa i koji sadrži potencijalni fosil bakterije koji takođe nikada nije bio analiziran "iako je na pitanje biološkog porekla, tehnički, lako odgovoriti, u praksi se odgovor pokazao nedostižnim zbog nedostatka analitičkih tehnika"), kao i sečenje kamena radi analize specifičnih mikroskopskih tekstura koje služe kao marker biološkog porekla strukture (Curiosity nema instrument koji može obaviti ovo, a za razvoj rovera koji ima tu mogućnost, i pored tehničke zahtevnosti, čini se da bi bilo moguće napraviti takav instrument, tako da je prepreka, ponovo, ekonomski faktor).<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://3.bp.blogspot.com/-BNs5KxKTZBw/VWpQSrz_DMI/AAAAAAAAAFA/1T6GF2_08RM/s1600/Pore%25C4%2591enje%2Bstrukture%2Bsa%2BMarsa%2Bi%2Bpukotina%2Bu%2Bkoloniji%2Bmikroba%2Bu%2Bobliku%2Btepiha%2Biz%2BTunisa.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="http://3.bp.blogspot.com/-BNs5KxKTZBw/VWpQSrz_DMI/AAAAAAAAAFA/1T6GF2_08RM/s320/Pore%25C4%2591enje%2Bstrukture%2Bsa%2BMarsa%2Bi%2Bpukotina%2Bu%2Bkoloniji%2Bmikroba%2Bu%2Bobliku%2Btepiha%2Biz%2BTunisa.jpg" width="284" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Poređenje strukture sa Marsa i pukotina u koloniji mikroba u obliku tepiha iz Tunisa</td></tr>
</tbody></table>
<br /></div>
<br />
Dakle, da sumiramo. Neverovatna studija Nore Noffke pravi je primer kako različite naučne oblasti (u konkretnom slučaju, imamo neverovatno značajnu primenu znanja iz geobiologije) sve zajedno doprinose razumevanju i potrazi za vanzemaljskim životom. U konkretnoj analizi, autorka je ukazala na morfološku sličnost između sedimentnih struktura sa Marsa i sa Zemlje, koja je značajna prevashodno zbog toga što su te strukture na Zemlji uvek produkt delovanja kolonija mikroorganizama. Na primerima na Zemlji, geobiologija je pokazala da ove strukture, nazvane MISS razvijaju različite karakteristike u zavisnosti od konkretne sredine (npr., da li se nalaze u jezeru, reci ili na nekom drugom području), kao i da su izvesne karakteristike rezultat različitih procesa koji se odvijaju tokom vremena. Uzimajući sve ovo u obzir, Nora Noffke je pokazala da postoji neverovatna morfološka sličnost između fosilizovanih struktura mikrobiotičkih kolonija na Zemlji i sličnih struktura na Marsu koje ne samo da se javljaju u sredinama koje odgovaraju onima na Zemlji (konkretno, povremeno plavljeno rečno korito <i>Yellowknife bay</i>-a sadrži strukture koje su veoma nalik na povremeno plavljena rečna korita na Zemlji), već i pokazuju morfološke karakteristike koje na Zemlji nastaju promenama kroz vreme i smenom generacija u mikrobiološkoj zajednici.<br />
Pored toga, autorka je razmotrila druge eventualne modele u kojima neobiološki procesi, poput erozije mogu dovesti do formacije ovih struktura i predložila je tri različita načina na koja se njena hipoteza o potencijalnom biološkom faktoru kao uzroku sličnosti može proveriti.<br />
Mislite li da se radi o neverovatnoj, inovativnoj naučnoj analizi koja ima potencijalno istorijske implikacije?<br />
NASA ne misli. Saznajmo i zašto.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://3.bp.blogspot.com/-_JL1Wpt_OFc/VWpQSqgg29I/AAAAAAAAAFQ/sKZMdrJkpzg/s1600/Pore%25C4%2591enje%2Bstrukture%2Bsa%2BMarsa%2Bi%2Bstrukture%2Biz%2Bzapadne%2BAustralije%252C%2Bnastale%2Berozijom%2Bkolonija%2Bmikroorganizama%2Bu%2Bobliku%2Btepiha.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img border="0" height="320" src="http://3.bp.blogspot.com/-_JL1Wpt_OFc/VWpQSqgg29I/AAAAAAAAAFQ/sKZMdrJkpzg/s320/Pore%25C4%2591enje%2Bstrukture%2Bsa%2BMarsa%2Bi%2Bstrukture%2Biz%2Bzapadne%2BAustralije%252C%2Bnastale%2Berozijom%2Bkolonija%2Bmikroorganizama%2Bu%2Bobliku%2Btepiha.jpg" width="285" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Poređenje strukture sa Marsa i strukture iz zapadne Australije, nastale erozijom kolonija mikroorganizama u obliku tepiha</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Jedan od članova tima Curiosity-a, izvesni Ashwin Vasavada, potrudio se da u svim medijima jasno iznese kritiku ove analize, pre svega na osnovu činjenice- <b>da se tim Curiosity-a ne slaže!</b> Po njegovim rečima, tim Curiosity-a (koji se pre nije u javnosti dotakao razmatranja konkretnih struktura) odredio je da su ove strukture nebiološkog porekla i posledica delovanja erozije. Vasavada međutim ide i dalje! Štaviše, na osnovu samo ove tvrdnje, on smatra da je <b>neophodno ispitati odluku da se ovaj rad uopšte objavi u javnost!!!</b><br />
Za sve čitaoce koji su čitali ovaj nešto duži članak sve do ovde, moram napraviti kratku, ali vrlo ličnu i subjektivnu napomenu da sam posle ovog pasusa zastao, nesiguran šta da napišem dalje. Zaista, da li komentarisati dalje, da li se truditi da se ostane objektivan ili nazvati ove manipulacije njihovim pravim imenom koji će svakako evocirati totalizam? No, da nastavimo dalje.<br />
Kako je ovim putem pokrenut niz pitanja, među kojima je pod lupu stavljen kredibilitet kako dr Nore Noffke, tako i <i>Astrobiology </i>žurnala, drugi internet mediji iz oblasti astronomije i srodnih nauka, među kojima je prvi bio <i>Astrobiology Magazine</i> pokušali su da dođu do daljih informacija. <i>Astrobiology magazine</i> kontaktirao je članoce Curiosity tima, ali i Noru Noffke, tražeći dodatne informacije.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/f/f2/Nikolaus_Kopernikus.jpg" height="320" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="274" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Nikola Kopernik- naučnik koji postavio revolucionarnu hipotezu, uprkos tome što je ona bila u sukobu sa dominantnim geocentričnim modelom</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
</div>
<br />
Linda Kah, takođe geobiolog, požurila je da potvrdi kako Curiosity tim nije pronašao ništa što nije moguće objasniti nebiološkim procesima. Onda tvrdi da "ne sme jednostavno biti hipoteze o biološkom poreklu"! Drugim rečima, da bi se pretpostavljalo biološko poreklo, neophodno je prvo dokazati da se ne može raditi o nebiološkom poreklu (što Linda Kah naziva, vrlo proizvoljno, "nultom hipotezom"). Kao odgovor, Nora Noffke se pre svega poziva na svoju analizu koja je pokazala, kako je i Kris Mekej (koji je jedan od retkih članova Curiosity tima, a koji nije požurio da da kritiku) potvrdio da se ne radi o samo pretpostavcio o biološkom poreklu, već na tvrdnji na osnovu nekoliko planova argumenata (konkretne morfološke karakteristike, razlike od lokaliteta do lokaliteta, i tragovi promena koji svi odgovaraju onima na Zemlji). Ona takođe pokazuje da je njen rad pre svega hipoteza, a ne tvrdnja, i to hipoteza koja se vrlo lako i pragmatično može dokazati ili opovrgnuti.<br />
Don Sumer iz Curiosity tima takođe tvrdi da je detaljna analiza bazirana na "pogrešnoj premisi", tvrdeći da je erozija uništila originalne strukture ukoliko su postojale. Ova izjava je sigurno zasmejala mnoge geobiologe, kako je, kao što i Nora Noffke pokazuje, poznato da erozija u slučaju fosila prati strukture koje su stvorili biološki procesi. Drugim rečima, biološki materijal koji je fosilizovan obrazuje u okolnom materijalu tvrđe i mekše delove, gde su oni slabiji uklonjeni oko onih tvrđih. Štaviše, upravo putem ovog mehanizma je ogroman broj fosila dinosaurusa "isplivao" na površinu.<br />
Najzad, Vasavada je izneo zamerku da u opisanoj sredini, mada su mikroorganizmi mogli da žive, nisu mogli da budu očuvani. Ovo je još jedna zanimljiva zamerka, kako je upravo broj njegovih kolega, sa Džekom Farmerom koji je bio jednako kritičan prošle godine opisao MISS sačuvane upravu u takvim uslovima na Zemlji.<br />
Raspravu vezanu za kredibilitet <i>Astrobiology </i>žurnala neću ovde prenositi, ali je možete pronaći u linku za space.com u izvorima.<br />
<br />
Ovo je bio jedan od dužih članaka, koji se dotiče ne samo novog otkrića, već i jednog drugog pitanja, koje, nažalost, postaje sve značajnije, kada pratimo ovakva i slična dešavanja u naučnom svetu. Stoga, možda je s jedne strane neophodno da se izvinim kako za dužinu članka, tako i za njegovo "odstupanje" od teme. S druge strane, verujem da je dužina bila mala cena za pokušaj (možda ne toliko dobrog) objašnjenja ovog neverovatnog otkrića, posebno imajući na umu da se ove informacije ili retko, ili sa zakašnjenjem koje se meri godinama pojavljuju na srpskom jeziku, u nekim većim medijima. Takođe, verujem da "odstupanje" od teme jeste opravdano. Prvo, nažalost, prilikom potrage za vanzemaljskim životom, iz razloga u koje neću sada ulaziti, pitanja politike, cenzure i odnosa moći su postala itekako značajna, i ignorisati ih bi bilo naivno. Čak i izvan toga, konkretni sramni postupci NASAe su udar i na nauku šire. Jer ono što su naučnici NASAe ovde rekli jeste tvrdnja da heliocentrični sistem nije nikada trebao da bude prihvaćen, upravo jer dominantni model tada, geocentrični sistem, sa svojim epiciklima mogao je da objasni kretanje nebeskih tela. Đordano Bruno je zaslužio da gori, jer ideja da su zvezde fiksirane i nepomične, sve na jednakoj razdaljini od Zemlje odgovara onome što vidimo na noćnom nebu! Kako doći do "više dokaza koji će pokazati da taj model ne može opisati ono što vidimo"? Da li su to u svoje vreme bile "nulte hipoteze"? I da li je isti takav totalizam u naučnom svetu dovodio da zaustavljanja progresa, okretanja glave, i zadovoljavanja letimičnim pogledom jer je samoproklamovani autoritet rekao da je tako? Reakcija određenih članova Curiosity tima je sramna, i napad je na nauku! Nora Noffke iznela je hipotezu, hipotezu koja je proverljiva, i u tome nije drugačija od svih naučnih hipoteza pre nje. Logikom koju sada potencira NASA, Kopernik je trebao da požuri da obori svoj heliocentrični sistem, kako nije mogao da dokaže da je apsolutno nemoguće objasniti kretanje nebeskih tela nekom od varijanti geocentričnog sistema, Nutn je trebao da požuri da pokaže da gravitacija ne postoji! Ali, ne, ovi naučnici koji su doveli do neverovatnih naučnih revolucija iznalazili su praktične, pragmatične, eksperimentalne načine da provere i potvrde ili opovrgnu svoje hipoteze. Ali, danas, u 21.veku, čini se da je to luksuz koji ne možemo da priuštimo... Bar ne onda kada ne pripadamo odabranom krugu čija reč nosi najveću težinu.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://spaceflight.nasa.gov/gallery/images/exploration/marsexploration/hires/s96_12609.jpg" height="218" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Struktura u meteoritu sa Marsa, poznatim pod nazivom ALH84001 za koju neki naučnici tvrde da pretstavlja potencijalni fosil nanobakterije. Čuva se u SAD u Smithsonian muzeju, i tvrdnje o potencijalnom biološkom poreklu strukture nikada nisu proverene eksperimentalno, uprkos činjenici da je struktura primećena pre 19 godina!</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Prava odgovornost je na NASAi i SADu koji ljubomorno luvaju svoj monopol nad istraživanjem svemira. Zašto ALH84001 nikada nije analiziran? Zašto se ova hipoteza ne proveri? Zašto se ignoriše jedan dugo poznat princip, nazvan "Okamova oštrica" koji tvrdi da je najjednostavnije rešenje najčešće ono tačno, konkretno, ono koje zahteva najmanje pretpostavki. Upravo ovaj princip razlikuje geocentrični i heliocentrični sistem (komplikovan geocentrični sistem može dati jednako precizan opis stvarnosti kao i heliocentrični, ali uz daleko više pretpostavki). Postavimo onda sebi pitanje, šta zahteva više pretpostavki- tvrdnja da strukture koje liče na produkt mikroorganizama na Zemlji u određenim sredinama, kada se nalaze na Marsu u sredinama koje su u vreme nastanka struktura bile slične onima na Zemlji, potencijalno biološkog porekla ili tvrdnja da je kompleksna interakcija nekoliko sila erozije u različitim kombinacijama, tokom različitih perioda, na različitim mestima isklesala baš one strukture koje liče na strukture koje bi bile tu da su biološkog porekla? Da li više pretpostavki zahteva tvrdnja da sve veći broj formacija koje liče na fosile bakterija u meteorima sa Marsa (<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Allan_Hills_84001">ALH84001</a>, <a href="http://www.cnet.com/news/martian-meteorite-may-contain-evidence-of-extraterrestrial-life/">meteorit iz Maroka</a>, <a href="http://news.discovery.com/space/alien-life-exoplanets/mars-meteorite-structures-cautious-optimism-for-alien-life-140228.htm">meteorit iz 2000. i drugi</a>) svi pretstavljaju ili kontaminaciju ili slučajnost koja rezultira morfologijom koja ukazuje na biološko poreklo, ili tvrdnja da je morfologija koja izgleda kao da je biološkog porekla -biološkog porekla? Ne trčimo pred rudu. Kao što sam rekao na početku, ovo nije teorija zavere, niti je tvrdnja da sama morfologija, pa čak i drugi posredni dokazi nepobitno ukazuju na nekadašnje postojanje života na Marsu. Naprotiv, ovo je tvrdnja da druga objašnjenja takođe ne ukazuju nepobitno na to da života nije bilo i da ove strukture nisu produkt biološke aktivnosti. Između ove dve opcije, koje su možda smeštene na različite strane Okamove oštrice, stoji nauka koja zahteva <b>proveru hipoteza</b>! Pragmatički, tehnološki, eksperimentalno, ona je moguća. Šta onda čekamo? I zašto se umesto provere i argumenata baziranih na dokazima iz NASAe plasiraju argumenti koji počivaju ni na čemu drugom osim na zato-što-mi-tako-kažemo principu?<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<i><br /></i>
<i><a href="http://www.astrobio.net/news-exclusive/potential-signs-ancient-life-mars-rover-photos/">Astrobiology Magazine</a></i><br />
<i><a href="http://www.space.com/28415-potential-mars-fossils-curiosity-rover.html">Space.com</a></i><br />
<i>[Drugi izvori navedeni su kao linkovi u tekstu]</i></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-75858024801772586412015-01-17T18:25:00.001-08:002015-01-17T18:32:31.310-08:00Panspermija- Osnovne postavke<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="200" img="" src="https://luxycerezita.files.wordpress.com/2011/11/comet_1294349c1.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Panspermija- hipoteza koja razmatra mogućnost transporta mikroorganizama ili prebiotičkih organskih jedinjenja kroz svemir.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Na samom početku, prvo bih voleo da kažem da je u rasporedu postova primetna jedna poveća pauza, sa početkom oko septembra prošle godine, pa sve do sada, kada je broj postova drastično opao. Prvobitno, to nikako ne pretstavlja manjak vesti, naprotiv, i taj period bio je obeležen mnogim novim otkrićima, kao i tehnološkim i teorijskim naprecima koji su direktno vezani za temu ksenologije, odnosno naučne potrage za vanzemaljskim životom. Iako u ovom trenutku sumnjam da postoje "regularni" čitaoci, ukoliko se neko odluči da pogleda arhivu na blogu, primetiće taj manjak postova, tako da bih voleo samo da se ukratko objasnim- kombinacija kvara računara i ekonomska situacija, kao i niz nekih ličnih problema onemogućili su me da redovno prenosim vesti iz ove oblasti. Ipak, za taj period dogodilo se mnogo toga, a da ne bih sada pokušavao da pravim kratak opis mnogih vrlo značajnih otkrića i događaja, toplo preporučujem sajt space.com, posebno odeljak <a href="http://space.com/search-for-life">Search for Life</a>- koji je jedan od mojih centralnih izvora informacija. Takođe, mnogi interesantni podaci mogu se naći i na sajtu <a href="http://www.universetoday.com/">Universe Today</a>, tako da, ukoliko je iko voljan da isprati dešavanja iz ove oblasti, toplo preporučujem ove sajtove kao početak, i svakako kao mesto gde se nalazi materijal koji na ovom blogu, nažalost, nedostaje.<br />
Kada je to rečeno, da počnemo! Za povratak na internet, odlučio sam se za prikaz jedne teorijske postavke koja ima veliki broj kako pristalica, tako i protivnika, ali koja je svakako interesantna i značajna za pitanja ksenologije. Naime, radi se o panspermiji.<br />
Panspermija je hipoteza koja pretpostavlja da život može da se širi kroz svemir, putem meteora, kometa, planetoida, asteroida, otpada nastalog nakon sudara nebeskih tela, u nekim varijantama, čak i putem svemirskih letilica, i to putem kontaminacije mikroorganizmima. U najužem obliku, panspermija se ne fokusira na pitanje nastanka života, već pre njegove distribucije kroz svemir.<br />
Dakle, koje su osnovne postavke ove hipoteze i na čemu se zasnivaju? Šta ona zapravo pokušava da kaže? Da za početak svedemo opštu hipotezu na konkretne primere.<br />
Panspermija pretpostavlja da određeni mikroorganizmi mogu preživeti veoma negostoljubive uslove, kao i nasilne događaje, prvenstveno kroz njihovu otpornost, i (ili) sposobnost hibernacije. Na Zemlji, mnogi mikroorganizmi, recimo, različite vrste bakterije <i>Bacillus</i> mogu preživeti izuzetno visoke i niske temperature, radijaciju, razlike u pritisku, i druge veoma negostoljubive uslove. Dalje, pojedinačne bakterije mogu u slučaju negostoljubivih uslova za razvoj ući u veoma duga stanja hibernacije, kada je metabolizam praktično nepostojeći, i iz tog stanja izlaze onda kada su uslovi povoljniji. Takođe, eksperimenti su pokazali da neke mikroskopske životinje (Tardigrade) mogu preživeti dužu izloženost vakuumu, radijaciji, odsustvu pritiska i hladnoći svemira. Štaviše, ove mikroskopske životinje su u pomenutom eksperimentu provele deset dana na spoljašnosti letilice u orbiti oko Zemlje. Polazeći kako od ove neverovatne otpornosti nekih organizama, kao i od ekstremofila- organizama koji su se adaptirali za život u najneočekivanijim sredinama, recimo, sredinama veoma visoke ili niske temperature, u prisustvu velike koncentracije jakih kiselina, ili soli, bez svetlosti i slično. Dakle, hipotetički, ukoliko bi neki takav mikroorganizam bio na kometi, asteroidu, ili nekom drugom nebeskom telu, teoretski, on bi mogao da preživi izloženost svemiru, i najzad, ulazak u atmosferu i sudar s planetom na kojoj vladaju povoljni uslovi, gde bi potom mogao da se razvije. Ukoliko bi planeta imala povoljne uslove, ali ne i život, teoretski, od male kolonije mikroorganizama, mogla bi da otpočne evoluciona priča, slična onoj koja se dogodila na Zemlji.<br />
Konkretni mehanizmi transfera mikroorganizama između nebeskih tela mogu biti različiti, i predloženo je nekoliko različitih ideja. Prvo, neophodno je naglasiti da panspermija može biti interstelarna (prenos organizama iz jednog solarnog sistema u drugi) i interplanetarna (prenos organizama unutar istog sistema). Interstelarna panspermija pretstavlja daleko problematičniju ideju prosto zbog činjenice da bi mikroorganizmi morali da ostanu u nepovoljnim uslovima veoma duge vremenske periode. Interplanetarna panspermija stoga postaje daleko ostvarivija ideja.<br />
Mada postoji nekoliko različitih mehanizama koji su predloženi, ovde ću izložiti dva koja su kako eksperimentalno oprobana, tako i naučno najutvrđenija- radi se o litopanspermiji i pseudopanspermiji.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://apod.nasa.gov/apod/image/1303/tardigrade_eyeofscience_1024.jpg" height="275" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Tardigrada, mikroskopska životinja koja je preživela deset dana u vakuumu svemira, bez ikakvih posledica- ovakve činjenice se često koriste kao argumenti u korist panspermije u užem smislu.</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Litopanspermija je teorija po kojoj bi mikroorganizmi koji se nalaze unutar komada kamena jedne planete mogli da budu transportovani na drugu. Po ovoj hipotezi, do toga bi moglo da dođe prilikom udara asteroida u planetu, kada bi fragmenti njene kore bili velikom brzinom izbačeni u svemir. Naime, znamo da se to već događalo- na Zemlji je pronađeno nekoliko različitih meteora za koje je utvrđeno da su potekli sa Marsa. Dalje, neki teoretičari tvrde da je ovakva razmena materijala između planeta, posebno u njihovom ranom periodu pre pravilo nego izuzetak.<br />
Različiti eksperimenti su sprovedeni kako bi se ispitala mogućnost ove hipoteze. Naime, zaključeno je da mikroorganizmi moraju biti u stanju da prežive tri faze, odnosno događaja- izbacivanje sa planete (pritisak, temperatura i snažne sile koje bi delovale na njih u slučaju veoma nasilnog događaja, kakav je udar meteora), zatim transport (radijacija, vakuum i temperatura), i najzad, ulazak u atmosferu i spuštanje na drugu planetu (slično izbacivanju sa planete). Mnogi eksperimenti, od kojih je možda najznačajniji ESAin STONE eksperiment u kom su različiti mikroorganizmi unutar različitih tipova kamena bili smešteni na toplotni štit svemirske kapsule. Prilikom ulaska kapsule u atmosferu, uzorci kamena i mikroorganizmi u njima bili su podvrgnuti uslovima koje bi iskusili i mikroorganizmi u meteoru. Zaključak eksperimenta je da jednostavni mikroorganizmi koji nisu autotrofni mogu preživeti ove procese, ukoliko se nalaze dovoljno duboko u kamenu da su zaštićeni od duže izloženosti UV zračenju.<br />
Što se tiče pseudopanspermije, meni lično, daleko draže ideje, ona pretpostavlja ne transport živih organizama kroz svemir, već transport organskih jedinjenja i gradivnih jedinica života. Ova ideja, mada postoji neko vreme, sa našom većom mogućnošću da zavirimo dublje u interstelarni prostor, postaje sve snažnija. Prvi korak ka njoj bilo je otkriće da se interstelarna prašina sastoji u ogromnom procentu upravo od organskih, prebiotičkih jedinjenja. Kroz dugu izloženost molekula kosmičkom zračenju, oni postaju jonizovani, i stupaju u različite forme hemijskih reakcija koje dovode do formacije složenih ugljovodonika. 2008. godine, nukleotidska baza RNA uracil, kao i organsko jedinjenje ksantin pronađeni su u meteoru i utvrđeno je da jedinjenja nisu posledica kontaminacije na Zemlji. Ovo otkriće je pokazalo da su organska jedinjenja koja se često nazivaju gradivnim jedinicama života (<i>building blocks of life</i>) bila prisutna u Sunčevom sistemu daleko pre nastanka života na Zemlji. Godinu dana kasnije, amino kiselina glicin otkrivena je u kometi. Posle toga, prilikom različitih posmatranja, u svemiru su pronađeni različiti policiklični aromatični ugljovodonici koji su hemijska osnova za izgradnju RNA i DNA. Danas, naučnici smatraju da se gotovo 20% ugljenika u svemiru nalazi, zapravo unutar ovakvih jedinjenja. Potvrđeno je da se ona mogu formirati u interstelarnom medijumu, kao i na zrncima prašine u interstelarnom prostoru ili protoplanetarnom disku. Drugim rečima, čini se da organska jedinjenja nisu retka u svemiru, i da su u slučaju Sunčevog sistema bila tu, pre nego što je život na Zemlji nastao. Naučnici se slažu da ukoliko su ova jedinjenja doneta na mladu Zemlju, ona su mogla znantno ubrzati proces nastanka života.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/c/c4/ALH84001.jpg" height="204" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Meteor ALH84001,0, pronađen 1984. na Antarktiku. Utvrđeno je da meteor potiče sa Marsa i to iz perioda kada je na Marsu postojala voda u tečnom stanju. Unutar meteora, pod elektroniskim mikroskopom, pronađene su neobične formacije, veoma nalik na fosile nanobakterija.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Značaj ove ideje za ksenološka istraživanja je očigledan- ukoliko sam interstelarni medijum pretstavlja svojevrsnu laboratoriju za stvaranje prebiotičkih organskih molekula, onda se izgledi za njihovo širenje na planete daleko povećavaju, a samim tim, i šanse za nastanak života su daleko veće. Takođe, razmena materijala kontaminiranog mikrobima između planeta mogla bi da doprinese kako širenju života kroz jedan sistem, tako i samom opstanku života (recimo, u slučaju katastrofalnog udara koji bi planetu učinio nenaseljivom, isti taj udar mogao bi poslati mikrobe na drugu planetu sistema koja ima povoljnije uslove). Ipak, bitno je držati na umu da je panspermija ipak samo hipoteza (posebno govoreći o panspermiji u užem smislu) i za sada nemamo pouzdanih dokaza da je ona moguća, kako su čak i eksperimenti sa Zemaljskim mikrobima dali nejasne rezultate (mada su otkrivene vrste mikroba koje mogu preživeti neku od faza, izgledi za pronalaženje jedne vrste koja može preživeti sve tri faze, daleko su manji). S druge strane, govoreći o panspermiji, velika količina organskih jedinjenja u svemiru je naučna činjenica, ali su nam zato mehanizmi dostavljanja tih jedinjenja na planete i dalje nejasni, i ostaju najviše u domenu spekulacije. Bilo kako bilo, panspermija u oba svoja oblika ostaje hipoteza koja svakako zauzima određeno mesto u razvoju ksenologije, odnosno, naučne potrage za vanzemaljskim životom.<br />
<br />
Izvori:<br />
<br />
<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Panspermia">Wikipedia</a><br />
<a href="http://www.space.com/5817-creature-survives-naked-space.html">Space.com</a><br />
<br /></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-40320763581469065212014-07-30T08:29:00.001-07:002014-07-30T08:39:55.182-07:00Oblaci života (2)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<img src="http://wiki.rebelsquadrons.org/images/3/3a/XWA9.png" img="" /> </div>
<br />
Kao što sam naznačio i u naslovu, na ovom blogu, već sam preneo vest o potencijalno krucijalnoj ulozi oblaka u stvaranju uslova neophodnih za nastanak i razvoj života (po našem trenutnom razumevanju, temperature koje dozvoljavaju postojanje tečne vode na površini planete) u članku nazvanom <a href="http://xenologyscience.blogspot.com/2013/07/oblaci-zivota.html">Oblaci života</a>. Sada, dalja istraživanja, i to posebno putem kompjuterskih simulacija donele su do nekih novih zaključaka, čiju ćemo tačnost moći praktično da proverimo tek sa puštanjem u rad sledeće generacije teleskopa koji će omogućiti direktno slikanje egzoplaneta, i pravljenje njihovih temperaturnih mapa.<br />
Do sada, pitanje postojanja oblaka i njihove bitne uloge za nastanak i održanje života bilo je vezano za spekulacije vezane za gravitaciono zaključane crvene patuljke, planete M klase, gde su naučnici pretpostavili da bi fokus sunca na jednoj strani mogao da dovede do stvaranja visokoreflektivnih oblaka na velikim visinama koji bi efektivno snižavali temperaturu planete, čineći je naseljivom.<br />
Nova studija bavi se sličnim pitanjem, ali za potrebe kompjuterske simulacije, postavljeno je jedno drugo pitanje- postoji li mehanizam koji bi omogućio planetama koje su po masi slične Zemlji i koje se nalaze u orbiti oko zvezde nalik Suncu (stelarna klasa G) da se nađu s toplije strane naseljive zone, a zadrži temperature koje će omogućiti postojanje tečne vode?<br />
Analizirajući rezultate simulacije sa različitim varirajućim faktorima (od kojih je ključna brzina rotacije planeta) pokazale su da prisustvo velike količine oblaka zaista može omogućiti planeti da se nađe daleko bliže zvezdi, a da njena temperatura ostane u prihvatljivim granicama.<br />
Naime, kompjuterska simulacija je pokazala da planete približno Zemljine veličine mogu razviti dovoljno oblaka da reflektuju višak svetlosti koji planeta dobija od zvezde i tako efektivno sniziti prosečnu temperaturu (i količinu dobijene energije). Praktično, to znači da ukoliko se planeta nalazi bliže zvezdi i tako izlazi izvan naseljive zone, postoji mogućnost da ukoliko su drugi uslovi zadovoljeni, ipak bude naseljiva.<br />
Količina i raspored oblaka određeni su u najvećoj meri cirkulacijom atmosfere, koja je s druge strane, povezana i uslovljena brzinom rotacije planete. Naime, kod planeta koje se okreću oko svoje ose daleko sporije nego Zemlja, doćiće do veće temperaturne razlike između dnevne i noćne strane (na planeti sa sporijom rotacijom, jedan dan bi mogao da traje koliko nekoliko zemaljksih, pa čak i koliko zemaljska godina). Dakle, sporija rotacija planete dovešće do snažnije cirkulacije atmosfere.<br />
S druge strane, prilikom rotacije planete, atmosfera se takođe okreće, a brzina rotacije određuje na koji način ona to čini- pojava objašnjena Koriolisovim efektom (Coriolis effect). Kod bržih rotacija, atmosfera će težiti razdvajanju u distinktivne regije, koje će imati svoje vazdušne struje i biti raspoređene uglavnom paralelno sa ekvatorom. Kod sporijih rotacija, Koriolisov efekat biće slabiji, tako da se atmosfera neće razdvajati u distinktivne regije, već će, naprotiv, težiti da ostane relativno ujednačena.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://i.space.com/images/i/000/040/886/original/cloud-cover-circulation-two-planets.jpg?1406229070" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img alt="http://i.space.com/images/i/000/040/886/original/cloud-cover-circulation-two-planets.jpg?1406229070" src="http://i.space.com/images/i/000/040/886/original/cloud-cover-circulation-two-planets.jpg?1406229070" height="320" img="" width="298" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Klikni za uvećan prikaz- grafički prikaz prisustva oblaka i vlažnosti vazduha na dve hipotetičke planete iz modela.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Za potrebe kompjuterskih simulacija koje su bile osnova za ovo istraživanje, naučnici su izgradili nekoliko "virtualnih planeta", modela koji se baziraju na nekim karakteristikama Zemlje (masa i prečnik), ali sa varijabilnim brzinama rotacije- od dvostruko brže od Zemlje, do 365 puta sporije (jedan dan te hipotetičke planete trajao bi 365 zemaljskih dana). Varijacije u količini svetlosti koju planeta dobija (uz pretpostavku zvezde nalik Suncu) varirale su između 2.5 i 0.25 puta Zemljine stvarne količine dobijene svetlosti.<br />
Kako oblaci nastaju isparavanjem vode, koja se uzdiže u atmosferu u obliku vodene pare, i potom kondenzuje, substelarna tačka (područje u kome je planeta okrenuta zvezdi) prilikom sporije rotacije biva duže izložena suncu, dovodeći do primetnijeg isparavanja i uzdizanja toplog, vlažnog vazduha, a potom, kondenzacije u atmosferi. Na taj način, na substelarnoj tački, oblaci bi bili prisutni do 90% vremena, reflektujući na taj način veliki deo sunčeve svetlosti i snižavajući temperaturu. U konačnim rezultatima simulacije, pokazalo se da planete koje rotiraju brzinom oko 100 puta manjom od Zemlje (ili sporije) mogu dovoljno smanjiti Koriolisov efekat, tako da se atmosfera ne razlaže u distinktivne regije, već ostaje kompaktna, omogućavajući tako zadržavanje velike količine oblaka. Dakle, čini se da udaljenost od zvezde nije <i>jedini </i>faktor koji može uticati na njenu naseljivost. Upravo ova studija pokazuje da čak i ukoliko planeta prelazi toplu granicu svoje naseljive zone, spora rotacija koja uzrokuje veću oblačnost, a time veću reflektivnost i nižu temperaturu, mogu nadoknaditi nedostatke uzrokovane naizgled nepovoljnim položajem planete u sistemu.<br />
Ipak, ova studija sa sobom nosi još nešto izvan implikacija vezanih za egzoplanete. Ukoliko se ovi modeli pokažu kao ispravni, a hipoteza kao tačna, njena snažna implikacija ukazaće nam na još jedan deo istorije našeg solarnog sistema. Naime, sa masom i veličinom sličnim Zemlji, užom orbitom i rotacijom oko 240 puta sporijom od Zemlje, čini se da Venera savršeno odgovara hipotetičkim planetama iz simulacije. Postoji samo jedan problem- umesto plave planete skrivene belim oblacima, Venera pretstavlja užarenu pustinju sa atmosferom otrovnih gasova i temperaturama od preko 400 stepeni celzijusa. O čemu se radi?<br />
Ukoliko se pomenuti model pokaže kao tačan, to će biti konačna potvrda hipoteze da je Venera nekada rotirala znatno brže- između 10 i 100 sporije od Zemlje, što u njenom konkretnom slučaju ne bi bilo dovoljno sporo da zaustavi proces zagrevanja. Ipak, uz odsustvo velikog meseca koji bi na nju uticao, Venerino usporavanje za sada ostaje u domenu spekulacija, među kojima se kao najverovatniji uslov navodi sudar sa drugim nebeskim telom- velikim asteroidom ili kometom. Mada, postoji i hipoteza da su drugi faktori doveli do njenog zagrevanja, poput niza erupcija vulkana na globalnom nivou, ili neke druge forme globalne katastrofe. Ipak, konačan odgovor još je otvoreno pitanje.<br />
Ovo istraživanje, ukoliko se pokaže kao tačno nosiće snažne implikacije. Ovo bi moglo da bude otkriće prvog mehanizma kojinaše shvatanje naseljive zone drastično menja, odvajajući je od samo jednog faktora- razdaljine, pokazujući nam da se sklop koji omogućava nastanak i razvoj života može uspostaviti na mnogo različitih načina, a da je delikatna ravnoteža u kojoj se nalazi Zemlja samo jedna od mogućih kombinacija.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<a href="http://www.space.com/26636-cloudy-alien-planets-life.html"><i>Space.com </i></a></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-38062829531322845842014-07-08T06:59:00.000-07:002014-07-08T07:13:32.505-07:00Strani osvajači ili domaće laži?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://apod.nasa.gov/apod/image/1006/lunokhod_lavochkin.jpg" height="259" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Lunohod, Sovjetski rover koji se spustio na Mesec 17. novembra 1970., nešto posle američkog programa. U masovnoj propagandi, to je oznaka američke pobede u "svemirskoj trci". Ipak, odsustvo profita kao vrhovne vrednosti omogućilo je Sovjetima da budu prvi u nekoliko drugih podviga- prvi satelit, prvo živo biće u svemiru, prvi čovek i prva žena u svemiru, kao i prva misija na Veneru. Drugi uspesi Sovjetskog svemirskog programa mogu se naći.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Nakon aktivne kampanje protiv ksenoloških istraživanja koja se ogledala u velikom broju pseudonaučnih članaka, pa čak i nekih naklapanja koja su nerećno nazvana naučnim istraživanjima, u relevantne medije dospeo je novi kompleks informacija koji ponovo ilustruje spregu između nazadnih političkih opredeljenja i civilizacijskih implikacija. Iz antropocentričnog ugla, sa preciznošću izrađivača horoskopa i sa retorikom uobičajenih političara kapitalističko-imperijalističkog raja kakav je politički sistem korporativnog fašizma SADa, novi članak se trudi iz petnih žila da nam objasni zašto ni po koju cenu ne smemo poduzeti prave napore da uspostavimo kontakte a drugim civilizacijama.<br />
Kao što sam već pominjao u prethodnom članku vezanom za rad SETIa, ali i generalno ljudskog napora da stupi u kontakt, ili bar potvrdi prisustvo vanzemaljskog života, naši "pokušaji" i naši "signali koji su već došli do mnogih zvezda" su jednom rečju laž. Dok postoji mogućnost da se elektromagnetni talasi prostiru večno kroz svemir, većina naših emisija zračenja preslaba je da bi u čitljivoj formi došla i do najbližih zvezda. Zapravo, ako zanemarimo poruku iz Areciba, naša planeta je, iz drugog ugla, veoma tiha (mada je bilo još interstelarnih poruka koje su poslate, najverovatnija mogućnost je da predajnici nisu bili dovoljno snažni da omoguće čisto iščitavanje poruke). S druge strane, naša osluškivanja, naši pokušaji da pronađemo signal do sada su, manje ili više, bili neuspešni. Sa gotovo nepostojećim sredstvima za SETI, sa ograničenim vremenom i opsegom posmatranja, šanse su jako male da ćemo pronaći zalutali signal vanzemaljske civilizacije. Zar to, dakle, ne znači da moramo da pristupimo aktivnije ovom problemu, da oglasimo naše postojanje interstelarnom prostoru? Ovo je nešto od čega moćnici zaziru iz nekog razloga. Naravno, jasno je da o ovome ne može da se odluči bez odluke na nivou celog čovečanstva, s toga današnji moćnici predlažu da se umesto toga koristi stav -nekolicne političara SADa.<br />
Set Šostak, naučnik sa mnogo godina iskustva u SETIu navodi da je već održano mnoštvo simpozijuma i debata vezanih za ovaj problem, tako da on, kao i drugi naučnici upoznati sa temom smatraju da nema<i> </i>previše razloga za brigu. Ipak, takođe, Šostak napominje da to ne mora nužno biti stav u široj javnosti- upravo zato što sa svim tim diskusijama i argumentima nije upoznata. Nije li, dakle, već zanimljiva činjenica da je toliko članaka posvećeno propagandi protiv SETI istraživanja, ali čak ni ovde nije naveden ni jedan protivargument onom mišljenju koje zastupaju moćnici.<br />
U članku o kom govorim (naveden u izvorima) kao centralni naučni autoritet navodi se opaska Stivena Hokinga da susret sa naprednom civilizacijom može biti poguban za ljudsku civilizaciju, poput susreta Kolumba i Evropljana sa Indijancima Novog sveta. Dalje, navodi se teza da slanje signala može biti čak i manje aktivno u odnosu na potragu za energetskim tragovima koji mogu ukazati na postojanje tehnološki razvijene civilizacije na drugoj planeti. Najzad, tu je i glas semi-naučnika-kongresmena koji se zalaže upravo za ovakav pristup i smatra da je prvo neophodno utvrđivanje postojanja druge civilizacije pasivnim sredstvima (osluškivanje, i skeniranje svemira), a tek potom, formiranje grupe naučnika koji će odrediti da li će biti poslata poruka, kao i koja će to poruka biti. Ova ideja, mada nije nužno negativna ima mnoge nedostatke. Ipak, govoreći u ime američke vlade, zagovornik ove ideje propušta suštinsku činjenicu, da se ovo ne tiče pojedinačnih sila, već celog čovečanstva. Ova ideja se dalje razvija u tipično postmodernističkom, gotovo <i>new age</i> smeru, sa suludom tvrdnjom koja nije samo neupućena, već je i opasna, kako je u suštini, vrlo verovatno lažna- da druga tehnološki razvijena civilizacija može biti toliko drugačija da je komunikacija nemoguća.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="213" img="" src="https://assets-news.vice.com/images/2014/05/08/brazilian-police-on-strike-again-and-threatening-to-walk-off-the-job-during-the-world-cup-article-body-image-1399564220.jpg?resize=1000:*" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Eksploatacija u državnim, i međunarodnim okvirima trenutno je dominantna snaga vladajuće klase. Sve dok eksploatacija kao takva postoji, nauka i progres koji zavise od jednakosti i odsustva profita kao vrhovne vrednosti moraće da kaskaju iza.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Najzad, u članku se navodi da aktivni SETI "nije nauka", već "rezultat nestrpljivosti mlađih generacija SETIa", koje teže da raskrste sa "konvencionalnom mudrošću". Optuženi su da, dakle "nisu naučnici", već teže da "provociraju odgovor civilizacije čije nam namere nisu poznate". Ova hladnoratovska retorika je ne samo nizak udarac, već je i nešto što mora biti kritički sagledano i demaskirano. Neophodno je pobiti tvrdnju da "nema naučnih činjenica koje garantuju pozitivan ishod".<br />
Kritiku ću bazirati upravo na tome, uz napomenu da ne smemu izgubiti iz vida amerocentriči nastup "autoriteta" (ekonomsko-političkih ili naučnih?), kao i činjenicu da upravo zakoni fizike, matematike i drugih prirodnih nauka moraju biti isti svuda, kao i da svaka inteligentna civilizacija mora u svojoj evoluciji proći neke slične etape i razviti neke slične karakteristike- samosvest, bipedalnost, ili bar neku formu udova za manipulaciju alatima, kao i veći mozak. Samo ove forme garantuju da će komunikacija na najbazičnijem nivou biti moguća. Prenošenje apstraktnih ili kulturno specifičnih ideja je druga stvar koja je od sekundarnog značaja.<br />
Ipak, centralna kritika leži upravo u demaskiranju antropocentričnog paranoičnog viđenja sveta. Evo kako i zašto. Svaka civilizacija koja je u mogućnosti da dođe do planete Zemlje i izvrši zamišljenu invaziju morala bi da bude tehnološki napredna- što automatski isključuje mnoge forme društvenog organizovanja kojih se možemo opravdano plašiti- imperijalizam, kapitalizam, autoritarnost. Mada sam o tome govorio u nekoliko različitih članaka, ovde ću ponovo sumirati centralne probleme.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="320" img="" src="https://libcom.org/files/cnt.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="269" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Slika iz revolucionarne Katalonije- najveća revolucija o kojoj se jako malo zna- u Španskom građanskom ratu, radnički sindikati i anarho-sindikalisti oslobodili su Kataloniju i formirali horizontalno uređenje i potpunu jednakost, bez eksploatacije i bez autoriteta. Dok Katalonija nije srušena od strane Frankovih fašista, Musolinijevih sila i Staljinista koji su kritikovali revoluciju zbog njene ne-Sovjetske osnove, vrlo brzo je postala jedna od tehnološki najrazvijenijih oblasti Evrope- jasan pokazatelj da je odsustvo eksploatacije i nejednakosti ključno za progres.</td></tr>
</tbody></table>
<br />
Kao prvo, civilizacija na Zemlji zavisi od prirodnih bogatstava kako je primitivno ustrojena na klasne razlike na mikronivou (vladajuće i podređene klase) i na makronivou (prvi, drugi i treći svet, globalni centar i periferija). Ove izdeljenosti omogućavaju formiranje zakona profita kao vrhovnog zakona, upravo razlog zašto još uvek nije implementirana solarna energija ili energija ventra kao dominantna forma konzumacije energije. U takvom svetu, programi takvih razmera kao što su putovanje brže od svetlosti (neophodno da bi kolonizacija planete i eksploatacija resursa udaljenih nekoliko svetlosnih godina bili smisleni) apsolutno su nemogući i biće usporeni ulaganjem u vojne programe koji su za takvo uređenje dalekosežniji. Dalje, susret Evropljana sa Novim svetom u istoj meri je bio društveno i kulturno specifičan, i uključivao je ponovo, imperijalne sile, kao i robovlasništvo i autoritarnost- društvene osobine koje su suprotstavljene sa naučnim napretkom koji počiva na jednakosti, odbacivanju i preispitivanju autoriteta i napuštanju ograničavajućih faktora (otuda demaskiranje frenologija, astrologija, teologija i drugih pseudonauka od strane prave naučne misli), Da bi se isti kontekst ponovio, napredna civilizacija "osvajača" morala bi već da dođe do ujedinjenja na svom globalnom nivou, do napuštanja eksploatatorskih formi- zarad stvaranja tehnologije koja bi trebala da omogući upravo to? Jasna logička kontradiktornost. Upotreba solarne energije, kao i jednaka raspodela resursa, globalno ujedinjenje i napuštanje destruktivnih formi nužno ukidaju potrebu za eksploatacijom. Zemlja, kao jedina planeta sa razvijenim inteligentnim životom za koju znamo je naš jedini i najbolji primer. Znamo da proizvedena hrana na godišnjem nivou može četiri puta rešiti glad u svetu, kao i da stoprocentna zaposlenost sa znatno skraćenim radnim vremenom omogućava nestanak siromaštva i društvo izobilja. Iako ne preširoko poznate, ove činjenice su naučna istina. Dok ovo nesprovedemo u delo, sama priroda našeg društva, kao neoliberalno kapitalističkog (tj. korporativno-fašističkog) sa snažnim imperijalističkim tendencijama, biće prepreka naučnom razvoju. Zaključak je stoga jednostavan- svaka civilizacija dovoljno napredna da dođe do Zemlje u brzom vremenskom periodu, moraće da prođe kroz svoju tehnološku adolescenciju i uspostavi specifične društvene forme koje će omogućiti tehnološki i naučni progres. Kao takva, civilizacija neće imati nikakve potrebe niti društvene predispozicije za kolonijalizam ili imperijalizam koji se vezuju za proširenje granica moći. U svetu u kom je moć grupa uništena i postala je moć globalne civilizacije da napreduje, kolonijalizam nije mogućnost, a višak resursa je nepotreban i ne postoji. Jednom rečju, ova hipoteza tvrdi da svaka civilizacija, tehnološki razvijena tako da može da poduzme zadatak interstelarnog kolonijalizma, za tim kolonijalizmom neće imati afiniteta niti potrebe. Drugim rečima, ako naš signal i uhvati civilizacija koja teži eksploataciji (poput naše sada), ona, upravo kao mi sada, neće imati mogućnosti da se u taj poduhvat upusti, kako će svi resursi biti usmereni na eksploataciju u okvirima neše planete (primer SADa kao imperijalne korporativno-fašističke sile).<br />
U ovom kratkom članku pokušao sam da ukažem na neke ključne protivrečnosti u tvrdnjama autora ovog članka, kao i onih koji se zalažu za ovu hladnoratovsku retoriku paranoje. Činjenice koje sam naveo su u pravom duhu nauke, otvorene svima na dalje kritičko posmatranje, ali je neminovno da one pokazuju da aktivni SETI <i>jeste</i> nauka, i to nauka bazirana na razumevanju povezanosti politike, globalnog uređenja, nauke i tehnologije. U tom smislu, ako se ova hipoteza pokaže kao tačna, objavljivanjem našeg položaja u svemiru ne ožemo izgubiti ništa, a možemo dobiti mnogo- dovoljno da i sami napravimo sledeći korak ka civilizaciji sutrašnjice, bez kapitalizma, bez nejednakosti, bez eksploatacije.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<i><br /></i>
<i><a href="http://www.space.com/26449-contact-intelligent-aliens-active-seti.html">Space.com</a></i></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-82472772624200545712014-07-01T17:59:00.000-07:002014-07-01T18:19:32.262-07:00SETI- Novi projekti i stara pitanja<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://i.space.com/images/i/000/040/325/original/Arecibo-Observatory.jpg?1404106386" height="212" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Aresibo opservatorija u Portoriku, sa koje je poslata čuven <i>Arecibo message</i></td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
</div>
<br />
Ove nedelje u portale koji se bave prenošenjem informacija vezanih za astronomiju, astrofiziku i srodne discipline i subdiscipline stigla je nova vest, ponovno snažnije aktiviranje SETI programa i to na dva različita projekta. Rad na posebnom skeniranju, takozvanom, Panchromatic SETI projektu, skeniranju 30 zvezda koje su najbliže Suncu na različitim talasnim dužinama, kako bi se detektovali signali veštačkog porekla, trebalo bi da počne sa aktivnim radom na leto ili jesen ove godine.Zvezde koje će biti posmatrane odabrane su samo po kriterijumu blizine Suncu, kako bi se sprečila pretraga samo zvezda sličnih Suncu, navode naučnici. Na listi se nalazi 30 zvezda udaljenih do 5 paraseka (16 svetlosnih godina) od Zemlje i uključuju 13 samih zvezda, sedam binarnih sistema i jedan sistem sa tri zvezde. Veliku većinu čine zvezde manje od Sunca, ali su na listu dospeli i jedan beli patuljak i jedna zvezda F klase. Oko ni jedne od ovih zvezda za sada nije otkriveno postojanje egzoplaneta, ni od strane Keplera, ni od projekata pod okriljem ESAe.<br />
Drugi projekat već je otpočeo sa radom i oslanja se na podatke Keplera, tako da podrazumeva skeniranje zvezde u trenutku kada se, iz ugla Zemlje, dve planete preklope. Pretpostavka je da ukoliko na jednoj planeti postoji inteligentan život i tehnološki napredna civilizacija, ona je mogla da započne istraživanje svojih susednih planeta, baš kao što je i naša vrsta to učinila, šaljući desetine sondi, rovera i drugih letilica, širom Sunčevog sistema. Ovaj projekat se nada da će uhvatiti veštačke signale koje je civilizacija uputila sa matične planete sondi ili roveru na drugoj. Za sada, projekat je obradio 75 ovakvih "podudaranja" i za sada nije bilo rezultata. Bitno je i napomenuti da sa sadašnjom tehnologijom, naučnici su u mogućnosti da detektuju ove signale ukoliko potencijalna vanzealjska civilizacija koristi način komunikacije sa sondama sličan onom koji koristi naša civilizacija.<br />
U sklopu ovih projekata, naglašena je i bitna činjenica- mada signali od radio komunikacije i televizijskih predajnika zaista putuju sa naše planete svakodnevno, takvi signali najčešće ne mogu ostati dovoljno jasni za prijem preko interstelarnih razdaljina. Tako, ovi signali postaju izgubljeni u pozadinskom šumu posle nekoliko desetina svetlosnih godina. Umesto toga, naučnici se nadaju da će detektovati snažan radarski signal ili neki drugi, sličan onima koji se danas koriste u vojne svrhe ili astronomska istraživanja. Spekuliše se i o mogućem detektovanju budućih izvora energije ili novih načina komunikacije koji mogu slati snažnije signale i tako ostati čitljivi preko većih razdaljina.<br />
Upravo udaljenost je najveća prepreka u ovom istraživanju, kako snaga predajnika koja obezbeđuje jasan signal raste sa kvadratom udaljenosti. Stoga, civilizacije koje su na većim razdaljinama od Zemlje mogu biti detektovane samo ukoliko koriste način komunikacije u ovom delu elektromagnetnog spektra, i ukoliko koriste ekstremno snažne predajnike (što je vrlo malo verovatno, ukoliko se radi o planetarnoj komunikacijskoj mreži). Dakle, u oba ova projekta, nadamo se signalu na frekvencijama koje posmatramo i to emitovanom, najverovatnije iz nekog netipičnog izvora.<br />
Čitanje ove vesti i razmatranje članka o njoj me je navelo na to da razmislim kako je sajtu koji se bavi ksenologijom, do sada nisam napisao nešto o ovoj organizaciji. Stoga, u daljem tekstu govoriću nešto o istorijatu SETI programa i osnovnim tehnikama kojima se služi, kao i implikacijama koje ima za dalja istraživanja, ali i druge projekte.<br />
<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://www.seti.org/sites/default/files/original-seti-institute-log.jpg" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Prvi logo koji je SETI koristio</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
</div>
<br />
SETI (<i>Search for Extra-Terrestrial Inteligence</i>) je zajednički naziv za više aktivnosti i projekata koji su usmereni na naučnu potragu za vanzemaljskim životom, polazeći od osnovne pretpostavke- da druge tehnološki razvijene civilizacije postoje i da ih najverovatnije možemo na neki način detektovati sa Zemlje. Istraživanja su najčešće vezana za Berkli u Kaliforniji, Harvard ili SETI institut.<br />
U novembru 1961., u Zapadnoj Virdžiniji, održana je prva konferencija SETIa na kojoj su prisustvovala desetorica organizatora, među kojima su bili Frenk Drejk (poznat po čuvenoj Drejkovoj jednačini koja je i nastala kao rezultat upravo diskusije na ovoj prvoj konferenciji) i Karl Segan, kao i drugi naučnici iz najrazličitijih oblasti.<br />
Tokom godina, centralni metod koji je SETI razvio jeste skeniranje elektromagnetnog spektra i potraga za signalom koji ima karakteristike veštački stvorenog izvora radio signala i koji se ponovio više nego jednom. Ipak, postoji nekoliko problema. Elektromagnetni spektar podrazumeva ogroman raspon od gama zrakova, preko vidljive svetlosti, infracrvenog spektra do radio talasa i drugih vrsta emitovanja dugih talasa. Čak i u okviru jednog tipa elektromagnetnog spektra, recimo, u radio talasima, postoji bezbroj frekvencija na kojima možemo detektovati signal.Mada postoji više ideja o tome na kojoj frekvenci bi vanzemaljske civilizacije emitovali u svemir, posebno ukoliko se radi o signalima upućenim drugim civilizacijama koje možda slušaju- nalik na nas. Jedna od vodećih ideja jeste upotreba takozvanog <i>water hole-</i>a, uskog skupa frekvencija između 1,420 i 1,666 MHz. Ne samo što na ovoj specifičnoj frekvenciji nema mnogo šuma i moguće je da signal ostane jasan preko većih rastojanja, već je i 1,420Hz frekvencija elktromagnetnih emisija vodonika, dok je 1,666 MHz frekvencija hidroksila (OH). Ova dva elementa kombinovano, čine molekul vode. Stoga, većina SETI naučnika se zalaže za upotrebu ove frekvencije prilikom osluškivanja signala poslatih sa drugih planeta, kako je ona pogodna za interstelarno komuniciranje- praktično, zbog niskog šuma na pomenutoj frekvenci i simbolično- ukoliko pretpostavimo da je voda univerzalni uslov za razvoj života, a posebno inteligentnog života.<br />
<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://www.astronomynow.com/news/n1004/26seti5/waterhol.jpg" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Prikaz <i>water hole-</i>a u elektromagnetnom spektrumu u odnosu na količinu pozadinskog šuma.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
</div>
<br />
Ipak, čak i ukoliko je signal zaista emitovan na ovoj frekvenciji i sa dovoljno snažnog odašiljača da ga detektujemo, neophodno je da naši prijemnici gledaju u pravom smeru u pravom trenutku. Dakle, i dalje se čini da postoji velika verovatnoća da signal prođe neopaženo. Zarad rešenja ovog problema, neophodno je intenzivirati potragu, omogućavajući radio prijemnicima da se usresređuju na potencijalne mete, i da se omogući da se obrađuje daleko više frekvencija istovremeno- što je sa savremenim političko-ekonomskim sistemom i njegovim vrednostima apsolutno nemoguće. I sada SETI zavisi u najvećoj meri od dobroboljne aktivnosti pojedinaca, univerziteta i sponzora, a daleko manje od nestalnih i konfuzno definisanih (u dugim vremenskim periodima, potpuno odsutnim) finansiranjima od strane države.<br />
Još jednom, čini se da savremeni političko-ekonomski sistem sa svojim profitom kao najvećom vrednošću i korporativno-fašističkom ideologijom "neoliberalizma" pretstavlja prepreku nauci i progresu čovečanstva. Ipak, i do sada, uz veliki trud i zalaganje, uspevali smo da održimo kakav-takav tempo koračanja napred. Uz dalje aktivnosti, nova otkrića i inovativne pristupe, i SETI projekat može imati daleko svetliju budućnost kakvu su osmislili pokretači ovog projekta, a koja je sada i više nego neizvesna usled destruktivnih sila neoliberalnog kapitalizma i savremenog sistema.<br />
Najzad, bitno je primetiti kako je tokom svih ovih godina, SETI u većini pretpostavljao jednosmernu komunikaciju, ili bar komunikaciju koja je započeta od strane nekog drugog. Tokom tehnološke istorije čovečanstva bilo je zapanjujuće malo pokušaja da mi, stanovnici Zemlje, pretstavimo sebe i obratimo se nekome ko bi možda slušao na nekoj udaljenoj planeti oko neke daleke zvezde. Konstruisanje globalne paranoje i postavljanje kompetitivnog, destruktivnog, kapitalističkog pristupa kao markera civilizacije stvara pretstavu o opasnosti da naše postojanje pokažemo "naprednim osvajačima". Tokom tehnološke istorije, manje od deset takvih poruka je poslato, a najveći broj najverovatnije ne bi bio prepoznat u pozadinskom šumu, zbog različitih grešaka ili tehničkih nedostataka prilikom slanja.<br />
Kakva nam je, dakle, perspektiva? Po svemu sudeći, i dalje uspevamo da nastavljamo da slušamo, uprkos tome što je sam taj poduhvat, mada možda od fundamentalnog značaja za ljudsku vrstu, u sadašnjem svetu posmatran kao nebitan. Ipak, to ostaje lutrija, na kojoj ipak možda možemo dobiti prvu nagradu. Ali, šanse ostaju male. S druge strane, naša planeta, "bleda plava tačka, izgubljena u sjaju svoje zvezde" za sve druge koji možda slušaju daleko aktivnije nego mi, ostaje tiha.<br />
Da li zaista želimo da ovako ostane? Ovo pitanje je ključno za ksenologiju. Izučavanja egzoplaneta, bolji teleskopi koji će nam omogućiti da izračunamo sastav atmosfera drugih svetova i pronađemo potencijalne znake života, sve su to putevi koji nas mogu dovesti do najvećeg otkrića- da nismo sami u svemiru. Ali, kada do tog otkrića dođe, ukoliko pronađemo dokaze o postojanju tehnološki razvijene vanzemaljske civilizacije, pitanje komunikacije postaje centralno pitanje. Ipak, da bismo tom pitanju kada ono dođe mogli da pristupimo zrelo i odgovorno, kao ljudi, stanovnici Zemlje, jedna civilizacija u beskraju svemira, negde u spiralnom kraku jedne sasvim obične galaksije, pre toga moramo srušiti predrasude, laži i manipulacije i prestati da u zvezde gledamo sa strahom, posmatrajući u njima projekcije naših mana.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<i><br /></i>
<i><a href="http://www.space.com/26392-seti-programs-alien-search-for-life.html">Space.com</a></i><br />
<i><a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Search_for_extraterrestrial_intelligence">Wikipedia [1]</a></i><br />
<i><a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Waterhole_(radio)">Wikipedia [2]</a></i><br />
<i><a href="http://en.wikipedia.org/wiki/List_of_interstellar_radio_messages">Wikipedia [3]</a></i><br />
<i><a href="http://www.astronomynow.com/news/n1004/26seti5/">Astronomy Now</a></i><br />
<div style="text-align: left;">
<span class="Apple-style-span" style="color: white; line-height: 18px;"><i><span class="Apple-style-span" style="font-family: Times, 'Times New Roman', serif;">SETI-Traganje za vanzemaljskim životom, priredio Zoran Živković, svetlost, Kragujevac, 1979.</span></i></span></div>
</div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-29232371773746997832014-06-26T17:36:00.001-07:002014-06-26T17:44:51.049-07:00Gliese 832c i implikacije za dalja istraživanja<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<img src="http://d1jqu7g1y74ds1.cloudfront.net/wp-content/uploads/2014/06/Art_Gliese832c.jpg" height="180" img="" width="320" /> </div>
<br />
Od kad se intenzivirala potraga za egzoplanetama, otkriće sveta nalik na Zemlju postajala je sve realnija opcija. Dok i dalje iščekujemo pronalazak prve planete koja je zaista nalik na Zemlju, otkrića različitih svetova smeštenih u naseljivu zonu (pojas oko zvezde u kom bi planeta dobijala toliku količinu energije da omogući temperature na kojima voda postoji u tečnom stanju) postavljaju pitanja i omogućavaju spekulacije o nastajanju i održavanju života u sredini koja je ipak u velikoj meri drugačija nego što je Zemlja. Od posebnog interesovanja bile su planete često nazivane "superzemljama" koje su između 4 i 7 Zemljinih veličina- svetovi o kojima ne znamo mnogo, a čini se da mogu postojati u različitim oblicima- ogromne sfere kamena, sa tankim atmosferama- dakle, kao znatno veća Zemlja; ali i kao manja kamena jezgra sa ogromnim atmosferama od lakih elemenata- dakle, kao umanjeni Neptun ili Jupiter. Ova razlika može biti ključna prilikom razmatranja pitanja naseljivosti planete.<br />
Gliese 832 je crveni patuljak, udaljen 16,1 svetlosnih godina od Zemlje, u sazvežđu Ždrala, sa oko 0,45 masa Sunca. Oko ove zvezde je otkrivena jedna planeta u septembru 2008., Gliese 832b, sa oko 0,64 masa Jupitera koja orbitira oko svoje zvezde na 3,4 AU (<i>astronomical unit</i> = prosečna udaljenost Zemlje od Sunca, zvanično definisana kao 149597870700 metara), i treba joj oko 9 Zemaljskih godina da završi orbitu. Kao takva, ona se nalazi izvan naseljive zone, u daleko hladnijem delu sistema. Sada, međunarodni tim naučnika je potvrdio postojanje još jedne planete, superzemlje Gliese 832c koja ima 5,4 mase Zemlje i orbitira oko zvezde na 0,16 AU, završavajući svoju godinu za oko 36 Zemaljskih dana. Kako je zvezda Gliese 832, crveni patuljak (klase M1.5V, M patuljak) manja i hladnija od Sunca, ovo rastojanje pretstavlja naseljivu zonu (po optimističnijim procenama), dok "konzervativno" viđenje naseljive zone isključuje ovu planetu.<br />
Planeta je otkrivena kada je međunarodni tim stručnjaka uspostavio saradnju sa nizom organizacija i različitih grupa koje su se bavile ksenološkim istraživanjima. Tako, ovo otkriće pretstavlja i lep primer međunarodne saradnje naučnika i istraživača. Tim naučnika koji je istraživanje započeo u Australiji, analizirao je posmatranja ove zvezde i podatke dobijene sa više lokacija- UCLES, <i>Carnegie Planet Finder</i> Magelan teleskopa u Čileu, i HARPS spektograf, takođe u Čileu pod pokroviteljstvom ESAe.<br />
<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://d1jqu7g1y74ds1.cloudfront.net/wp-content/uploads/2014/06/hec_orbit_GJ_832_c.png"><img src="http://d1jqu7g1y74ds1.cloudfront.net/wp-content/uploads/2014/06/hec_orbit_GJ_832_c.png" height="320" img="" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="http://d1jqu7g1y74ds1.cloudfront.net/wp-content/uploads/2014/06/hec_orbit_GJ_832_c.png">Orbitalna analiza- klikni za uvećan prikaz</a></td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Naučnici primećuju da, ukoliko ostavimo po strani veličinu planete, sistem Gliese 832 u mnogo čemu potseća na Sunčev sistem, ali u manjoj verziji- kako je zvezda hladnija, planete su daleko bliže zvezdi, u odnosu na Sunčev sistem. Naime, dok u naseljivoj zoni postoji planeta koja ima određen statistički potencijal da zaista bude naseljiva, u sistemu postoji i veća spoljašnja planeta, koja je možda, odigrala sličnu dinamičku ulogu u tom sistemu, kao Jupiter u našem.<br />
Naučnici procenjuju da bi Gliese 832c trebalo da dobija približno istu količinu energije kao i Zemlja, mada nije sigurno kako to može uticati na njen potencijal za život jer je moguće da Gliese 832c poseduje veliku atmosferu koja može dovesti do efekta staklene bašte, zagrevajući tako planetu do temperatura na kojima će voda ispariti. Za potrebe određivanja očekivanih temperatura različitih planeta, jedno od sredstava za analizu je temperatura ekvilibrijuma planete (<i>Planetary equilibrium temperature</i>), računanje temperature ukoliko se zanemare svi faktori sem uticaja zvezde. Temperatura ekvilibrijuma za Gliese 832c iznosi -20 stepeni celzijusa (što je približno Zemljinoj vrednosti od -18, ali uz veće varijacije- do 25 stepeni). Ipak, velike razlike u atmosferama, veličinama, zvezdama oko kojih orbitiraju, može značiti i druge bitne razlike koje mogu dovesti do toga da umesto nalik na Zemlju, ova planeta bude više nalik na Veneru, pretopla za život sa ogromnom atmosferom koja je karika u ciklusu ekstremnog efekta staklene bašte.<br />
Ipak, veliki broj karakteristika je nepoznat, tako da iako postoje opravdane sumnje vezane za potencijalnu negostoljubivost Gliese 832c, postoji verovatnoća da ona izgleda drugačije nego što mislimo, kako sa trenutnom tehnologijom, većina ključnih podataka ostaje nepoznata. Kao poseban naučni metod za prvo procenjivanje sličnosti neke planete sa Zemljom, grupe naučnika su radile na razvoju specifične jedinice (na ovom polju veliki doprinos je dala <i>Planet Habitability Laboratory </i>sa Aresibo univerziteta u Čileu) koja je definisana kao ESI (<i>Earth Similarity Index</i>). ESI pretstavlja jednačinu koja uzima u obzir različite značajne parametre (uglavnom stelarni fluks i masu) i daje vrednost između 0 i 1, gde je savršeni Zemljin "blizanac" 1. Gliese 832c ima ESI od 0,81, što je smešta među tri egzoplanete sa najvećim ESI- Gliese 667Cc (0,84) i Kepler 62e (0,83). Kako je Gliese 832c najbliža Zemlji, naučnici smatraju da će biti česta meta daljih istraživanja i posmatranja.<br />
Različita neodgovorena pitanja, kao i neke karakteristike koje ukazuju da ova planeta najverovatnije nije zaista nalik na Zemlju ne čine ovo otkriće spektakularnim u smislu otkrića savršenog kandidata za istinsku drugu Zemlju. Ovo otkriće je značajno iz više drugih razloga, a posebno zbog implikacija ovog otkrića i pitanja koja postavlja. Kao prvo, ovo je još jedna egzoplaneta koja je bila dovoljno blizu zadatim parametrima da se razmatra kao potencijalno naseljiva, i samo pokazuje da manje planete, kao i one koje su u svojim naseljivim zonama nisu retke kao pojava u svemiru. Zbog svoje blizine, ova planeta može da postane česta meta daljih istraživanja što će unaprediti naša znanja o egzoplanetama i solarnim sistemima, ali možda biti i poligon za razvoj nove tehnologije, koja će nam omogućiti da o drugim planetama saznamo mnogo više. Najzad, ova studija pokazuje koliko smo napredovali- od prepirki oko toga da li planete postoje izvan našeg sistema, da li su rekte, preko centralnih ideja o naseljivosti, već sada razmatramo uticaje atmosfere, interakcije sa drugim telima i druge karakteristike koje naše shvatanje "naseljive planete" daleko proširuju. Ovakve planete pokazuju nam da nekada shvatanje naseljive zone u smislu određenog temperaturnog pojasa više nije dovoljno za naš pogled u noćno nebo. Sada već znamo dovoljno da shvatimo da različiti elementi u specifičnoj interakciji stvaraju naseljivu planetu i različiti parametri različito mogu varirati i menjati lice planete. To je najsnažnija implikacija ovog otkrića- počeli smo da razumevamo kompleksne odnose ovih elemenata, i tako, da sebi otvaramo vrata za razmatranje različitih potencijalno naseljivih svetova. Razrada teorija koje su počele sa <i>goldilock's zone</i> i <i>Earth Similarity Index</i>-om moraju da nastave da se razvijaju, dajući nam jednog dana obuhvatnu teoriju pomoću koje ćemo preciznije procenjivati novootkrivene svetove, stvarajući jasniju sliku o svetu oko nas. Mnoge sile oblikuju svetove oko drugih zvezda i samo razumevanje tih sila može nam omogućiti da zavirimo dublje, pogledamo preciznije u ove udaljene svetove i usmerimo našu potragu u ispravnom pravcu. Samo razumevanjem kompleksnih sistema interakcija, možemo napraviti sledeći korak u potrazi za vanzemaljskim životom, i proširiti naše shvatanje "naseljive planete".<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<i><br /></i>
<i><a href="http://www.universetoday.com/112806/nearby-super-earth-is-best-habitable-candidate-so-far-astronomers-say/">Universe Today</a></i><br />
<i><a href="http://www.space.com/26357-exoplanet-habitable-zone-gliese-832c.html">Space.com</a></i><br />
<i><a href="http://phl.upr.edu/projects/earth-similarity-index-esi">Planet Habitability Laboratory</a></i><br />
<i><a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Gliese_832">Wikipedia [1]</a></i><br />
<i><a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Planetary_equilibrium_temperature">Wikipedia [2]</a></i></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-41205985509316605142014-06-15T18:30:00.000-07:002014-06-15T18:30:27.030-07:00Kako izgleda superzemlja?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://i.space.com/images/i/000/039/739/i02/gas-dwarf-alien-planets.jpg?1401722492" height="213" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Akrecioni disk iz kog se formira solarni sistem. Zbog zajedničkog hemijskog porekla čitavog sistema, hemijski sadržaj zvezde i odnos njenih elemenata, posebno prisustvo onih težih od vodonika i helijuma, može ukazati na određene karakteristike koje će njene planete imati, posebno ukoliko govorimo o veoma interesantnoj i za sada, slabo istraženoj grupi- superzemlje.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Jedna od činjenica o planetama koje gotovo svi znaju jeste da one dolaze, sa manjim ili većim varijacijama u dve osnovne vrste- male, kamenite planete poput Merkura, Venere, Zemlje i Marsa, kao i ogromne planete sa gigantskim atmosferama od vodonika ili helijuma, ili smeše sa dodacima drugih gasova, koje obmotavaju mala jezgra, kao što su Jupiter, Saturn, Uran i Neptun. Ipak, potraga ze egzoplanetama koja se intenzivirala u poslednjih nekoliko godina, radom ESAe i s njima povezanim opservatorijama i istraživanjima, ali i Kepler misijom NASAe, a posebno internacionalnom saradnjom naučnika, pokazala je da planete mogu pretstavljati različite ekstreme, kao i da mogu biti drugačije od bilo čega što smo u Sunčevom sistemu videli. Umesto ledenih džinova, upoznali smo se sa "vrućim Jupiterima", ogromnim gasovitim planetama koje "ključaju" u uskoj orbiti oko svoje zvezde, zatim sa "vodenim svetovima", sa beskrajnim okeanom, bez kopna. A, tu su naravno, i superzemlje- nejasna kategorija, planete veće od Zemlje do oko 4 puta. Ipak, da li su one sličnije Zemlji ili Neptunu. U kojim se varijacijama one mogu pojaviti? Čini se da možda imamo odgovor. Ali, pre toga, kako je do tog potencijalnog odgovora došlo i zašto je ovo pitanje- konkretnih karakteristika jedne grupe planeta toliko veliki izazov?<br />
Iako je gotovo 75% planeta otkrivenih u misiji Keplera upravo ove veličine (prečnik je manji od četiri Zemljina), i dalje nemamo mnogo podataka o njima i to iz razloga što metoda koju Kepler koristi, takozvana, tranzitna metoda gde teleskop posmatra zvezdu i ukoliko egzoplaneta prođe, orbitirajući oko svoje zvezde, između nje i Keplerovog instrumenta, beleži se specifičan pad u svetlosti zvezde. Analizirajući ponavljanja tog uzorka, naučnici mogu da potvrde da se radi o stvarnoj egzoplaneti. S druge strane, iz količine svetlosti koja je izostala prilikom tranzita, moguće je izračuniti veličinu planete (odatle nam poznati prečnici). Ipak, da bismo saznali kako te planete zaista izgledaju, potrebno nam je još podataka. Gotovo je nemoguće (sa trenutnom tehnologijom) teleskopom direktno snimiti planetu, i to tako da ta slika ima određenu "informacionu težinu". S druge strane, poznavanje gustine planete moglo bi nam omogućiti da izračunamo vrednost koja će nam dati pretstavu o tome kakav je hemijski, odnosno geološki sastav neke planete. Jedini problem je što Kepler ne može svojim posmatranjem zaključiti ništa o masi planete koja je za tu jednačinu neophodna. Upravo tu se pokazuje veliki značaj drugog veoma bitnog metoda za potragu za egzoplanetama. Radi se o <i>radial velocity</i> metodu, koji je mnogo češće koristila <i>European Southern Observatory</i> smeštena u Čileu. Ovim metodom, utvđuje se koliki je gravitacioni uticaj planete na zvezdu, te se time može izračunati njena masa. S druge strane, ovaj metod nam ne može reći ništa o prečniku ove planete. Stoga, ova dva metoda veoma su kompatibilna i daju nam širu sliku.<br />
Ipak, da bi obe vrste merenja mogle da se primene na istu planetu, neophodno je da njena zvezda bude i dovoljno blizu Zemlje, za primenu <i>radial velocity</i> metoda, i da bude tako poravnata iz ugla Zemlje da je na nju primenjiva <i>transit</i> metoda.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://images3.wikia.nocookie.net/__cb20080727184504/masseffect/images/e/e1/EdolusScreenshot.jpg" height="200" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Da li bi život mogao da nastane na planeti koja je veličine Zemlje, ali sa daleko masivnijom atmosferom- na takozvanom "gasovitom patuljku"?</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Zbog toga, tim naučnika je pokušao da proveri novu hipotezu- posmatrajući samo zvezdu, možemo zaključiti nešto o njenim planetama. Pretpostavka je bila da kako su zvezda i njene planete bile formirane iz istog oblaka kosmičke prašine i gasa, hemijski sastav zvezde donekle će oslikavati i sastav planeta. Zbog toga, naučnici su posmatrali karakteristiku zvezda poznatu kao <i>metallicity</i>, prisustvo elemenata težih od vodonika i helijuma.<br />
Rezultati su bili interesantni. Činilo se da zvezde sa većim procentom ovih elemenata teže da oko sebe imaju veće planete, što je odgovaralo početnoj pretpostavci- prisustvo težih elemenata dovešće dobržeg formiranja kamenitih jezgara koja će imati vremena da prikupljaju oko sebe velike atmosfere vodonika i helijuma. S druge strane, u rezultatima su primetne tri grupe zvezda, koje odgovaraju podgrupama kategorije superzemlja. Tako planete do veličine 1,7 Zemljinih prečnika najčešće jesu kamene planete poput Zemlje koje se formiraju oko zvezda koje su poput Sunca, ili još siromašnije težim elementima. Zvezde koje imaju nešto veći procenat ovih elemenata od Sunca teže da stvaraju planete veličine od 1,7 do 3,9 Zemljinih prečnika. Ova kategorija planeta sada je nazvana "gasoviti patuljci" koji, u zavisnosti od svog položaja u sistemu, mogu izgledati veoma drugačije. Najzad, zvezde koje su veoma bogate teškim elementima u svojim sistemima imaju gasovite džinove poput Jupitera i neretko veće, čiji je prečnik uvek veći od 4 Zemljina.<br />
Gasoviti patuljci, nova kategorija planeta, smeštena između dva ekstrema-malih kamenitih planeta sa tankom atmosferom težih elemenata i ogromnih planeta čvrstog jezgra i ogromnog gasovitog omotača od lakih elemenata, započele su put gasovitih džinova, prikupljajući oko sebe veliku atmosferu. Ipak, one nikad nisu dostigle veličinu džinova Sunčevog sistema, što može značiti da u nekim slučajevima, na površini svojih "jezgara" ne moraju imati ekstremne uslove, kakve poznaju džinovi Solarnog sistema. Ipak, čak i oni, kako se čini, mogu doći u dve varijacije- pored ove "umanjene" verzije gasovitih džinova, ukoliko su smeštene nešto dalje od svoje zvezde, ove planete mogu imati relativno tanku atmosferu, ali zato ogromno "jezgro". Odnosno, mogu biti i do nekoliko puta veće od Zemlje- ogromne kamene sfere, izgubljene u sjaju dalekih zvezda.<br />
Čini se da odnos hemijskih elemenata u jezgru zvezde utiče u statistički značajnoj meri na formiranje određenog tipa planeta u jednom sistemu. Prisustvo teških elemenata u zvezdi, ukoliko je slično odnosima hemijskih elemenata u Suncu, dovodi do formacija planeta koje su veoma nalik na Zemlju po svojoj veličini i hemijsko-geološkoj strukturi. Upravo ovakav odnos elemenata može dovesti do stvaranja planeta koje su dovoljno velike da zadržavaju atmosferu, imaju magnetno polje i potencijalno, veliki Mesec- bitni uslovi za nastanak i razvoj života. Manje od ovoga, i u sistemu se mogu naći patuljaste planete koje ne mogu imati svoje magnetno polje, pa tako ni zadržati atmosferu. Više od toga, i planete mogu postati neobične sfere- kameni giganti, veći i do tri puta od Zemlje, ili sitne planete obavijene velikim gasovitim omotačem, ali manje pet do šest puta u odnosu na Jupiter. Ove teorije za sada čvrsto stoje i odgovaraju kako modelima, tako i statističkom istraživanju- upoređivanju hemijskog sastava oko 400 zvezda sa veličinama oko 600 planeta. Kroz ovo istraživanje, stekli smo novo saznanje o dalekim svetovima, a kosmička arena se proširila na planete za koje do pre par godina nismo bili sigurni da li postoje.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<i><a href="http://www.space.com/26084-alien-planets-revealed-parent-star-elements.html">Space.com [1]</a><br /><a href="http://www.space.com/26087-gas-dwarf-alien-planets-aas224.html">Space.com [2]</a></i><br />
<br /></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-74902695255232009862014-05-07T18:04:00.002-07:002014-05-07T18:29:34.202-07:00Sabotaža nauke: Odnosi moći i političke prepreke ksenološkim istraživanjima<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://4.bp.blogspot.com/-oZqrIYwyVrw/U1B3uv_aICI/AAAAAAAADb0/RaVbljlyyE8/s1600/Kepler-186f.jpg" height="180" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kepler 186f, "problematično" otkriće</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Iako se čini da je doba progona nauke u dvadeset i prvom veku daleka prošlost, nešto što vezujemo za periode opresivne moći religijskih institucija i s njima povezan, "mračni Srednji vek", to ne znači da i danas ne postoje izvesni suptilniji napadi na autonomiju nakue. U mnogim disciplinama, manipulacije su očigledne. Izvesna istraživanja su zatvarana zbog "zakona tržišta" ili politički određenih "prioriteta". Politike finansiranja naučnih istraživanja uveliko određuju smer i tempo napretka, pristup informacijama je nejednak usled klasnih razlika, određene naučne činjenice se prenaglašavaju, ignorišu i skrivaju i na druge načine se vrši manipulacija tim činjenicama.<br />
Možda se ovo čini običnom teorijom zavere, ili bar, pesimističnim pogledom na ovo pitanje. Zato, potrebno je potsećanje na jednu priču iz relativno skorašnje istorije koja ilustruje načine na koje politički i ekonomski odnosi moći utiču na ograničavanje i sputavanje naučnog progresa.<br />
Kler Kameron Paterson (Clair Cameron Patterson) bio je geohemičar koji je u saradnji sa kolegom, Džordžem Tiltonom razvio olovo-olovo metod za datiranje uzoraka, pokušavajući da unapredi i poboljša uranijum-olovo datiranje. Olovo-olovo metod bio je ključan za precizna datiranja uzoraka kao što su fragmenti meteorita, različite vrste stena formiranih u prošlosti Zemlje. Koristeći ovaj metod na meteoritu <i>Canyon</i> <i>Diablo</i>, Paterson je izračunao starost zemlje, procenivši je na 4,55 milijardi godina. Ova cifra bila je daleko preciznija od svih dotadašnjih i ostala je gotovo nepromenjena od 1956. godine.<br />
Istražujući ovaj zadatak, Paterson se borio sa čestom kontaminacijom uzoraka, i u svojim različitim istraživanjima (kao što je praćenje geohemijske evolucije Zemlje) prikupljao je uzorke iz najrazličitijih sredina, uključujući i sedimente iz Atlantika i Pacifika, uzorke vode iz dubine okeana, kao i led iskopan u lednicima Grenlanda- sneg koji je pao u dalekoj prošlosti Zemlje. Rezultati koje je dobio istraživanjem ovih uzoraka otkrili su mu i nešto drugo o njegovom prethodnom problemu koji je u svim istraživanjima bio kontaminacija olovom.<br />
Uporedivši rezultate dobijene analizom uzoraka sa ovim problemom, Paterson je došao do zabrinjavajućih rezultata. Činilo se da je količina olova u prirodi porasla za određeni faktor. Uporedivši količinu olova u odnosu na barijum u uzorcima vode sa različitih dubina, potvrdio je da je došlo do određenog povećanja količine olova u prirodi- posledica industrijskog zagađenja, kako je u to vreme olovo bilo materijal koji je korišćen za ogroman broj namena, a posebno je bio prisutan u benzinu, i kao takav, bio je osnova industrije goriva. Ipak, tek ispitivanje uzoraka sa Grenlanda otkrilo je šokantne cifre. Činilo se da je prisustvo olova u atmosferi, okolini, a samim tim, dakle, i u lancu ishrane drastično poraslo od početka upotrebe olova u proizvodnji goriva i motornih aditiva. Štaviše, u to vreme, u krvi prosečnog stanovnika države "prvog sveta" bilo je i do 80% više olova nego što je njegov prirodni nivo!<br />
Olovo nije samo sporedni problem. Trovanje olovom izaziva niz psihičkih i fizičkih simptoma. Najčešće, ukoliko je kontinuirano, može izazvati halucinacije, delirijum i smrt. Ipak, u to vreme, olovo nije korišćeno samo u ovoj krucijalnoj industriji američkog kapitalizma. Olovo je bilo široko rasprostranjeno, upravo zbog lakoće obrade. I izraz "olovni vojnici" zaista potiče od razvijene industrije olovnih igračaka za decu! Takođe, koristilo se i za đonove cipela, pa čak i pribor iz domaćinstva. Radnici koji su radili u ovim fabrikama bili su najčešće žrtve, i postoje brojna svedočenja o napretku trovanja koje je dovodilo do delirijuma, kada bi skakali kroz prozore ili na drugi način tragično stradali zbog degradacije mentalnog zdravlja usled oštećenja neurotransmiterskih veza koje izaziva trovanje olovom. Većina onih koji bi ispoljili simptome trovanja bi umirali u relativno kratkom vremenu. Ipak, to je bilo pripisano uobičajenim rizicima posla.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://37.media.tumblr.com/tumblr_maqam7J8fj1rwjpnyo2_500.jpg" height="320" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="236" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Clair Cameron Patterson</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Uvidevši ove šokantne rezultate, Paterson je pokušao da ih objavi. Posle toga, uskraćena su mu sredstva za dalja istraživanja, bio je ostracizovan u naučnom svetu, bio je "upozoravan" da je vreme da istražuje nešto drugo. Ipak, Paterson je odlučio da ovaj problem iznese i pred kongres i izbori se protiv lobiranja i ogromne političko-ekonomske moći <i>Ethyl Corporation-</i>a, vodećeg proizvođača goriva i motornih aditiva. Ipak, <i>Ethyl Corporation</i> je zaposlio uspešnog naučnika Roberta Kihoa (Robert A. Kehoe) kao svog govornika. Manipulišući činjenicama, ignorišući nove informacije i implikacije, Kiho je svesno sabotirao jedan korak u naučnom progresu, i počinio umesto toga korak više u održanju ekonomskog monopola velike korporacije. Ipak, to nije bilo sve- čak i kada su ova pitanja neminovno pokrenuta, Kiho je bio centralni govornik, dok je Paterson bio marginalizovan. Štaviše, 1971. je <i>bio isključen</i> iz Nacionalnog saveta za istraživanje (<i>National Research Council</i>), i to baš onda kada je tema zasedanja bila atmosferska kontaminacija olovom, tema za koju je bio <i>vodeći ekspert</i>!<br />
Tek dve godine kasnije, Agencija za zaštitu životne sredine (<i>Environmental Protection Agency</i>) objavila je plan za postepeno smanjenje i, deceniju kasnije, potpuno izbacivanje korišćenja olova u gorivu. Do 1990., u krvi stanovnika Amerike bilo je 80% manje olova.<br />
Patersonova borba nije bila priznata tada, a šokantno, nije ni danas. Naučnik koji je prvi precizno izračunao starost naše planete, a uz to, spasio svet jedne ekološke katastrofe, pogubne po čitavo čovečanstvo nikada nije dobio otvoreno priznanje za svoje rezultate. Iako današnji zdravstveni standardi prihvataju štetnost olova i imaju regulacije vezane za njegov nivo, Paterson je umro kao marginalizovana figura, a i danas je pretstavljen (onda kada se o njemu govori, što je retko), kao čudak, usamljenik, sukobljen sa naučnom zajednicom, čija borba i čija saznanja možda i jesu bila tačna, a čak i kada se o njemu govori barem neutralno, pominje se utvrđivanje starosti Zemlje (mada je i to retko), i potpuno se ignorišu druge implikacije njegovog rada, kao i njegova antikorporativna borba. Kada se piše o Patersonu, govori se da su njegovi rezultati "navodno" bili takvi i takvi- rezultati više puta potvrđeni. Rezultati koji su spasili milione i koji su stvorili jedan deo zdravstvenih standarda, mada to relevantne institucije retko priznaju. Novi serijal "Kosmosa" obrađuje ovu priču detaljno, i stoga ću iskoristiti ovu priliku da uputim na njega i pohvalim odanost novog serijala Seganovim stavovima i idejama.<br />
Imajući na umu ovu priču, čini se da uticaj političkih i ekonomskih odnosa moći na nauku nije zanemarljiv i svakako je nešto protiv čega se treba boriti. Ipak, iako bih voleo da pričam o tome, priča o Patersonu kao, verujem, veoma ilustrativna anegdota, oduzela je mnogo prostora, te ću stoga preći na sabotaže danas vidljive i posebno primetne u poslednjem periodu, usmerene na ksenološka pitanja.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://cdn1.thefamouspeople.com/profiles/images/carl-sagan.jpg" height="266" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">"If we are to survive, our loyalties must be broadened further, to include the whole human community, the entire planet Earth.
Many of those who run the nations will find this idea unpleasant. They
will fear the loss of power. We will hear much about treason and
disloyalty. Rich nation-states will have to share their wealth with poor
ones. But the choice, as H. G. Wells once said in a different context, is clearly the universe or nothing."- Carl Sagan
</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Kada govorim o ksenologiji, kao o sinkretičkom konglomeratu nauka koji se bavi potragom za vanzemaljskim životom, izučavanju uslova vezanih za njegov nastanak i razvoj, potencijalom različitih oblika života, jasno je da je u ovom trenutku njen najčvršći temelj ono što možda možemo nazvati egzoplanetologijom- izučavanje i pronalaženje egzoplaneta. U poslednjih nekoliko godina, uz napore Keplerovog tima, tima <i>European Souther Observatory</i>-a, kao i raličitih međunarodnih timova naučnika, naše znanje o planetama izvan Sunčevog sistema je postalo mnogostruko veće. Od prvog otkrića 1996., do prvih direktnih slika, prve temperaturne mape druge planete, upoznali smo vruće Jupitere, superzemlje, ekscentrične orbite, a iz svega toga, pojavila su se nova pitanja. Već sada, potraga za planetom nalik Zemlji usmerava se preciznije, razvijaju se teorije koje će kada govore o naseljivosti uzeti u obzir faktore koji su do sada bili nepoznati. Formiraju se kompjuterski modeli, i kroz praksu učimo kako da preciznije i detaljnije iščitavamo podatke dobijene različitim tehnikama otkrivanja egzoplanete. Uzbudljivo vreme potrage, a čini se da su fascinantna otkrića sve češća, i sve bliža onome što neki naučnici nazivaju "svetim gralom planetarne astronomije"- otkriću Zemljine planetarne bliznakinje, ili bar- bližeg rođaka.<br />
Otkriće Keplera 186f za sada, poslednje je u nizu fascinantnih otkrića kojih će, nadam se, biti još. Dok je ovo otkriće izazvalo uzbuđenje i veselje kod nekih, čini se da postoji i drugačiji stav. Ipak, to nije stav koji je ukorenjen u nekom fundamentalizmu- taj stav je dobio svoj jasan izraz u "zvaničnom" naučnom diskursu. Pomenuću neke članke.<br />
Koliko je poznat koncept <i>The Big Filter</i>? Ili, bar, koliko je bio poznat pre aprila ove godine? Ovaj koncept je samo jedna u nizu teorija koje daju odgovor na Fermijev paradoks- ako postoji toliko civlizacija koliko statistika nalaže, gde su svi? <i>The Big Filter</i> podrazumava da postoji niz "koraka" koji vode od naseljive planete (položaj u sistemu, veličina, tip zvezde, rotacija itd.) do napredne civilizacije. Neki od tih koraka ponaša se kao filter- postoji srazmerno mali broj situacija u kojima do određenog koraka dođe. Dakle, postoji neka prepreka, neophodan događaj sa statistički malom verovatnoćom. Pretpostavka autora koji su posle Keplera 186f propagirali ovaj koncept jeste da ukoliko Kepler 186f pretstavlja planetu nalik Zemlji, prema čemu, to nije statistički neverovatan korak, to znači da je prepreka nastanku života negde dalje, možda u nastanku prvih živih bića, ili usložnjavanju, vezanim za prelazak iz prokariota u eukariote. Najzad, autori idu tako daleko da spekulišu da ako nađemo žiot van Zemlje, to su nužno "loše vesti za čovečanstvo", kako bi značilo da je prepreka dalje u budućnosti i da bi u tom slučaju, obe civilizacije čekala katastrofa.<br />
Kako tumačiti ovu retoriku koja se pojavljuje u ozbiljnim medijima koji se bave astronomijom, kao što je portal <i>Space.com</i> na kom sam prvom pročitao ovu vest? Za potrebe ovog konkretnog članka, neću je analizirati, ali ću ukazati na to da je ova, veoma široko rasprostranjena reakcija na otkriće Keplera 186f, pod paravanom objektivne teorije, negativna. Koncept <i>The Big Filter</i>-a pre ovoga se jako retko pojavljivao u diskursu i nije bio smatran verovatnim, upravo zbog toga što su jako male šanse da je prepreka nepremostiva, pri čemu broj civilizacija možda opada, ali ne drastično, u galaktičkoj perspektivi. Nadalje, ukoliko prepreka nije biološka ili hemijska, već pre pitanje sklonosti ka samouništenju (nešto na šta se u člancima insinuira, pa i o čemu se i otvoreno govori), u svetlu savremenih antropoloških i socioloških teorija, jasno je da ona ne može biti niti univerzalna niti nepremostiva, čak ni na nivou jedne inteligentne vrste, a kamoli na nivou galaksije ili svemira. O tome članci ne govore. Sve ovo se izostavlja, i jedan naučni koncept se zloupotrebljava.<br />
<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://www.armaghplanet.com/blog/wp-content/uploads/2010/09/arecibo-message.jpg" height="109" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Poruka iz Areciba- poslata iz opservatorije Arecibo opservatorije 16. novembra 1974., ka zvezdanom jatu M13, gde će stići za nešto manje od 25.000 godina</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
Možda još strašniji primer jeste članak koji sam prvi video na sajtu <i>Universe Today</i> koji nosi naslov "Da li smo spremni za kontakt?" (<i>"Are We Ready for Contact"</i>). Ali, uprkos naslovu, ovaj članak niti je studija, niti je pokušaj otvaranja pitanja. Naprotiv, prikladniji naziv bi bio "Niste spremni za kontakt". Ovaj članak poziva se na "istraživanje" neuropsihologa Gabriela de la Torea koje bi trebalo da pokaže da li je čovečanstvo spremno za kontakt sa vanzemaljskom civilizacijom. U centru istraživanja je autorova sumnja u ispravnost slanja poruka usmerenih ka drugim zvezdama, pozivajući se posebno na uobičajeno pokretane strahove od naprednih osvajača čiju pažnju tim porukama privlačimo. Ipak, ono što ovu "studiju" čini apsurdnom i sramotnom jeste pokušaj autora da se krajnje bezobrazno posluži argumentom kako mala grupa naučnika nema prava da odlučuje u ime čovečanstva. Zašto je to licimerje najgoreg tipa? Zato što je to studija sprovedena od strane <i>jednog čoveka</i> na <i>116 studenata</i> sa univerziteta u <i>Italiji, Americi i Španiji</i> koji pretstavljaju <i>uzorak za čitavo čovečanstvo</i> (7,046 milijardi ljudi iz oko 200 različitih država koje su kulturno heterogene)! Nadalje, studija se bazirala na <i>upitniku</i> sa pitanjima o astronomiji, religiji i stavu o mogućnosti kontakta sa vanzemaljskim životom. Dakle, jedan naučnik sproveo je istraživanje na uzorku koji je za implikacije smešno nedovoljan, nije bilo kvalitativnog ili dubinskog istraživanja, kako je umesto intervjua ili razgovora korišćen upitnik sa ograničenim pitanjima koja nisu ni na koji način ni potvrđena kao relevantna za datu temu. Pretstavljaju najopštija mesta koja apsolutno ne moraju biti povezana sa civilizacijskom spremnošću da se suočimo sa otkrićem vanzemaljskog života! Šta znači biti spreman uopšte? Ko to određuje? Gabrijel de la Tore? Čovek koji štiti naš izbor, određujući sam kada će 7,064 milijardi ljudi biti spremno? Nadalje, ovaj "naučnik" preporučuje SETI-u da "traži alternativne strategije dok se društvo bolje ne pripremi"! I najzad, ovaa sramotna "studija", prva ove vrste (baš sada, nakon otkrića Keplera 186f) poziva se na uobičajen kliše, korišćen već bezbroj puta u diskreditaciji progresivnih ideja- potreba za "razvojem svesti" da bi nešto moglo da se desi (mada se autor na kraju zalaže za edukaciju, ostaje činjenica da su to pitanja koja on smatra relevantnim, i da rezultati studije ne mogu biti smatrani globalno primenjivim; štaviše ostaje i činjenica da iako je možda postojala dobra namera, ovakav tekst je destruktivan po legitimitet nauke). Ovo implicira krajnje nenaučne tvrdnje o postojanju hijerarhijskog razvoja svesti koji se razvija "ni iz čega". To je negacija činjenice da ono što je u ovom kontekstu "svest" samo odraz određenih, partikularnih kultura, koje su opet odraz nekih drugih drupštvenih struktura. Čekajući "promenu svesti", ona se neće desiti. Ipak, ova "studija" pokušava da manipuliše naučnim činjenicama (ako se tako mogu nazvati, jer je ovo studija sa mnogim nedostacima, takva da je i članak o njoj samo kratak tekst, sa više istorije istraživanja, nego ikakvih tvrdnji ili hipoteza, a kamoli konkretnih dokaza ili razrađenih teorija), i na taj način, iz razloga u koje neću ulaziti sada, zbog već neplanirane opširnosti teksta, funkcioniše kao izgradnja negativnog stava prema ksenološkim istraživanjima, sada kada je krenula da napreduje bržim tempom. Ovo je otvoren pokušaj da se njen krajnji cilj diskredituje, da joj se tempo uspori, jednom rečju da se sabotira.<br />
Iz ovih članaka, verujem da je moguće uvideti neke od opasnosti koje prete naučnom progresu, i u drugom delu članka, konkretno, ksenološkim istraživanjima. Ove opasnosti nisu ukorenjene u manama inherentnim bilo kojoj od disciplina. One svoje uporište nalaze u manipulaciji naučnim materijalom, kao i u savremenom sistemu odnosa moći, političkom i ekonomskom sistemu. Sa medijima koji konstruišu dominantne javne diskurse, ekonomijom koja određuje istraživanja i politikom koja održava nejednakosti, nauka je svakako na udaru. Svakako, ova pitanja su deo jedne daleko obimnije i detaljnije analize koja bi se pre našla u oblasti društvenih nego prirodnih nauka i bila usmerena ovde, ka nama. Ipak, imajući na umu ove udare na autonomiju nauke, ove pokušaje da se diskredituju ciljevi ksenoloških istraživanja, pa čak i da se prikažu u negativnom svetlu, postaje jasno da je možda neophodno da se u analizu uvrste upravo i ovakva pitanja- društveni faktori koji utiču na iskorak izvan granica planete. A, danas, čini se da su takva istraživanja najpotrebnija ovde, na Zemlji. Nauci je neophodna autonomija. I ksenologija, koja se decenijama borila za ravnopravan status i koja je najzad svoj legitimitet dokazala i potkrepila neverovatnim saznanjima mora se i dalje boriti, sada protiv drugih destruktivnih elemenata koji su nastali iz trenutnih odnosa moći, kako internacionalnih, tako i onih na daleko manjim planovima.<br />
<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<br />
<a href="http://www.universetoday.com/111743/are-we-ready-for-contact/#more-111743"><i>Universe Today</i></a><br />
<a href="http://www.space.com/25642-habitable-exoplanets-are-bad-news-for-humanity-op-ed.html"><i>Space.com</i></a><br />
<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Clair_Cameron_Patterson"><i>Wikipedia </i> </a></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-76613422277229192092014-05-01T11:58:00.003-07:002014-05-01T12:02:44.973-07:00Egzobiološke perspektive za planete oko zvezda F klase<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://i.space.com/images/i/000/038/979/original/saipan-underwater-crepuscular-rays.jpg?1398964217" height="240" img="" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Okeani pod blještavom svetlošću zevzde F klase (simulacija)</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Sa potragom za egzoplanetama koja se intenzivirala u zadnjih nekoliko godina, došlo je i veliko interesovanje za spekulacije i simulacije koje su trebale da odrede različite varijable koje bi stvorile povoljne uslove za život na nekoj hipotetičnoj planeti. Pre samo nekoliko godina, jedini pouzdani faktori bili su veličina i udaljenost od zvezde. Iako su to jedini parametri koje za sada možemo manje ili više pouzdano poznavati, otvorene su mnoge diskusije i pokrenuti projekti koji će omogućiti preciznije shvatanje drugih uslova i njihovih međupovezanosti.<br />
Kako su otkrića egzoplaneta usmeravala i davala pogon ovim pitanjima, sa otkrićima koji ukazuju na statističku prednost crvenih patuljaka u mogućnosti da imaju planetu pogodnu za nastanak života, i istraživanja različitih faktora usmeravala su se na ove zvezde, odnosno, na razumevanje upravo onih uslova koji će u sredinama zvezda M klase stvoriti uslove za nastanak i razvoj života. U tom smislu, najveći deo znanja o uslovima vezanim za određenu stelarnu klasu bila su znanja u klasama M i G (koje je i naše Sunce). Sada, nova studija detaljno ispituje uslove vezane za sredinu oko svetlijih, masivnijih zvezda F klase, koje sijaju blistavom, belom svetlošću (za razliku od svetložutog Sunca i crvenih M zvezda) i žive kraće od pomenutih (životni vek Sunca iznosi oko 10 milijardi godina, dok zvezde M klase mogu da sijaju čak i do nekoliko triliona godina- duže nego što svemir postoji u ovom trenutku), sa stabilnim periodom od oko 2 do 4 milijarde godina. Naizgled kratak vremenski period u kom bi život trebao da nastane i evoluira, kao i veća količina štetnog UV zračenja bile su smatrane osnovnim preprekama za nastanak života. Sada, nova studija pokušava da pruži uvid u potencijalne načine na koje egzoplanete ipak mogu stvoriti uslove za nastanak života.<br />
Ipak, prepreke nisu zanemarljive. Sprovedena studija je, konkretno, istraživala faktore vezane za zvezde F klase koje su od 1.2 do 1.5 puta veće od Sunca. Uzevši u obzir količinu UV zračenja koju emituju, naučnici su proračunavali koliko bi bilo zračenje na površini planete koja bi bila u orbiti analognoj Zemljinoj (kako je zvezda veća, i planeta bi se nalazila dalje od Sunca). Dobijeni rezultati upoređeni su sa poznatim faktorima koji dovode do degradacije organskih molekula. Tako je izračunat akcioni spektrum- stepen degradacije DNK molekula u datoj sredini. Rezultati su pokazali da je količina oštećenja od 2.5 do 7.1 veća od one koju uzrokuje Sunce. Ta vrednost dovoljna je da uzrokuje veća oštećenja na DNK molekulima, i možemo reći da bi onemogućila evoluciju kakva se odigrala na Zemlji.<br />
S druge strane, ova studija nije uzimala u obzir relevantne faktore poput atmosfere ili vode. Čini se da uz dovoljnu zaštitu, život bi mogao da se razvije, recimo, duboko pod vodom gde je zaštićen od radijacije. Štaviše, upravo to se dogodilo na Zemlji. Upravo mikroorganizmi koji vrše fotosintezu i žive u vodi, bili su oni koji su pustili kiseonik u atmosferu omogućavajući tako stvaranje ozonskog omotača (reakcijom atoma kiseonika usled bombardovanja Sunčevom radijacijom) što je dovelo do smanjenja nivoa radijacije i mogućnosti nastajanja kompleksnijih oblika života, i kopnenog života uopšte. Upravo ozonski omotac upija najštetnije UV zrake (UVC), propuštajući manje pogubne UVA i UVB koji izazivaju samo manja oštećenja, ili je potrebno više izloženosti za teža (na Zemlji, opekotine od Sunca ili rak kože). S druge strane, autori studije naglašavaju da UV zračenje ne mora biti nužno loš faktor. Štaviše, više radijacije (koja bi ipak prodirala u nekoj meri kroz ozonski omotač) dovodilo bi do čestih manjih promena na DNK molekulima koji ne bi dovodili do degradacije. Na taj način, hemijski visoko reaktivna sredina može omogućiti i lakše započinjanje života i njegovu bržu evoluciju, jednom kada prvi organizmi stvore kiseonik neophodan za ozonski omotač.<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<a href="http://i.space.com/images/i/000/038/980/original/comparative-life-zones-stars.jpg?1398964367"><img src="http://i.space.com/images/i/000/038/980/original/comparative-life-zones-stars.jpg?1398964367" height="180" img="" width="320" /></a> </div>
<br />
Još jedna neočekivana prednost zvezda F klase je što imaju najšire naseljive zone od svih zvezda za koje smatramo da su pogodne za nastanak života. Ovaj faktor mogao bi da dovede do toga da se statistički češće pogodna planeta nađe u naseljivoj zoni, a potencijalno, u jednom sistemu može lakše da postoji i više naseljivih planeta. I najzad, šira granica naseljive zone znači i da planeta može biti dovoljno daleko da sama udaljenost bude faktor u smanjivanju zračenja.<br />
Uzevši ove faktore u obzir, možemo zaključiti da zvezde F klase svakako vredi dodatno istražiti. Među bezbrojnim zvezdama noćnog neba, skrivaju se mnogi neverovatni svetovi, potpuno drugačiji od našeg. Ipak, čini se da ispod najrazličitijih sunaca ipak mogu postojati jedinstvene planete, sa jedinstvenom igrom hemije, fizike i evolucije.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<i><br /></i>
<i><a href="http://www.space.com/25716-alien-life-hotter-stars.html">Space.com</a></i></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-78293634853271951292014-04-20T16:38:00.000-07:002014-04-20T16:46:03.572-07:00Kepler 186f<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<img src="http://i.space.com/images/i/000/038/580/original/kepler-186f-art.jpg?1397687190" height="320" width="240" /> </div>
<br />
Još od kada je teleskop Kepler poslao svoje prve informacije iz orbite na Zemlju, naše znanje o egzoplanetama, nebeskim telima koja kruže oko drugih zvezda, neprestano raste. U poslednjih nekoliko godina, naše znanje o svemiru, našem stelarnom susedstvu i potencijalu za nastanak drugih planeta i potencijalno, života na njima, neprestano raste. Prvi pogledi u druge sisteme, koje su omogućili Kepler, kao i posmatranja koordinirana od strane ESAe, ili međunarodnih timova, bazirana uglavnom na posmatranjima teleskopima sa površine i, češće, upotrebom <i>radial velocity </i>metoda, za razliku od Keplerovog tranzitnog metoda, otvorili su vrata u jedno novo, do sada neistraženo polje proučavanja egzoplaneta.<br />
Prvi rezultati su bili fascinantni- sa otvaranjem ovog polja istraživanja, pojavile su se nove kategorije planeta, onakve kakve nismo primetili u našem sistemu. Među prvim otkrivenim planetama našli su se <i>vrući Jupiteri</i>, gasoviti džinovi ogromnih prečnika i masa, u uskim orbitama oko svojih zvezda. Pronašli smo planete ekscentrične orbite na kojima godišnja doba traju vekovima i ekstremnija su od svih promena na Zemlji, počeli smo da spekulišemo o vodenim svetovima, superzemljama, i, naravno, kao najznačajniji cilj potrage- naseljive planete, planete nalik Zemlji.<br />
Da bi planeta imala povoljne uslove za razvoj života, neophodno je poklapanje nekoliko različitih faktora. Ipak, moramo imati na umu da su sve naše pretpostavke zasnovane na posmtaranju jedine planete za koju pouzdano znamo da ima sve neophodne uslove da na njoj život ne samo nastane, već i nastavi da se razvija, stvarajući tokom evolucije sve kompleksnije oblike života, uz veliki biodiverzitet- Zemlje. Možemo pretpostaviti da i uz donekle izmenjene uslove, život može da nastane, adaptira se i razvije se na neki specifičan način. S druge strane, neka radikalna odstupanja od neophodnih uslova koje Zemlja ispunjava može značiti nastajanje i održavanje samo najjednostavnijih oblika života, bez velikih izgleda za nastanak kompleksnijih formi, i najzad, inteligencije.<br />
Ipak, postoje uslovi koje možemo smatrati nužnima da bismo uopšte razmatrali pitanje potencijalnog života na nekoj planeti. Najbolji pokazatelj jeste prisustvo tečne vode. A, da bi voda postojala, planeta se mora nalaziti na određenom mestu u svom solarnom sistemu, u takozvanoj <i>goldilock's zone</i>, udaljena od svoje zvezde tako da se voda ni ne smrzne (kao što je slučaj sa planetama veoma udaljenim od svoje zvezde), niti ispari u atmosferu (preblizu zvezde). Dok su postojale spekulacije o oblicima života u atmosferama gasovitih džinova, čini se da su šanse daleko veće da život pronađemo na planeti koja je poput Zemlje- kamenita, čvrsta planeta, sa manjom atmosferom (za razliku od gasovitih džinova koji imaju malo jezgro pod ogromnim pritiskom atmosfere koja sačinjava najveći deo planete). Dakle, najosnovniji pokazatelji koji bi ukazali da je neka planeta potencijalno nalik na Zemlju su njena veličina i njen položaj u sistemu. Do sada, pronalazili smo planete koje nisu zadovoljavale ni jedan kriterijum (poput vrućih Jupitera), ili su bile takve da nismo mogli sa sigurnošću tvrditi koliko nalik Zemlji one zaista jesu).<br />
Otkriće nove egzoplanete, Keplera 186f svakako je značajan i veliki korak na putu otkrića koji nas vodi sve bliže pronalasku "svetog grala" potrage za egzoplanetama- planetom istinski nalik Zemlji.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://i.space.com/images/i/000/038/572/original/exoearth-habitable-rocky-earth-kepler-186f-140416a-02.jpg?1397667129" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img alt="http://i.space.com/images/i/000/038/572/original/exoearth-habitable-rocky-earth-kepler-186f-140416a-02.jpg?1397667129" src="http://i.space.com/images/i/000/038/572/original/exoearth-habitable-rocky-earth-kepler-186f-140416a-02.jpg?1397667129" height="320" width="109" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Klik za uvećan prikaz</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Smešten u naseljivoj zoni svoje zvezde, na 52,4 miliona kilometara od nje, Kepler 186f nalazi se u sazvežđu Labuda, sa matičnom zvezdom udaljenom oko 490 svetlosnih godina od Zemlje. Godina na ovoj planeti traje oko 130 dana. Kepler 186f je najdalja je od do sada pet otkrivenih planeta koje oko zvezde kruže u užim orbitama, obilazeći je za četiri, sedam, trinaest i dvadeset dva dana.<br />
Smešten na "hladnijoj strani" naseljive zone, sa prečnikom od 1.1 Zemljinih, Kepler 186f je planeta koja je od svih do sada otkrivenih najbliža idealu "Zemljinog blizanca". Nešto veća i hladnija od Zemlje, Kepler 186f orbitira oko zvezde M klase, crvenog patuljka, manje i hladnije od Sunca. Mada su zevzde M klase poznate po svojim solarnim bakljama koje mogu biti destruktivne po potencijalni život na površini, "hladnija" orbita smešta Kepler 186f u zonu za koju se očekuje da je bezbedna od destruktivnog uticaja zvezde. Zbog svoje realtivne udaljenosti od zvezde, pitanje je da li je gravitaciono zaključana, i naučnici procenjuju da su šanse za to 50%. Ipak, kako se nalazi bliže svojoj zvezdi, nego što je Zemlja Suncu, očekuje se da će jedan dan na ovoj planeti trajati možda čak nekoliko "zemaljskih" nedelja ili meseci. Sa gotovo kružnom orbitom, i verovatno manjim nagibom, očekuje se da ne bi bilo izražene smene godišnjih doba na ovoj planeti.<br />
Ipak, centralni faktor koji bi ukazao da li je moguće da na ovoj planeti postoji tečna voda jeste njena atmosfera. Na toj udaljenosti od svoje zvezde, neophodno je prisustvo nešto veće atmosfere koja bi povećala šanse za održanje tečne vode na površini. Naučnici veruju da je moguće da upravo veličina ove planete ukazuje na atmosferu koja je ključni faktor u ovom slučaju.<br />
Ipak, čak i ukoliko se pokaže da je Kepler 186f više nalik na savremeni Mars nego na Zemlju, ovo otkriće je i dalje od velikog značaja. Kako su zvezde M klase najčešći tip zvezda u našoj galaksiji, otkriće jedne planete koja je blizu karakteristika neophodnih za razvoj života, statistički govori da je otkriće pravog "Zemljinog blizanca" samo pitanje vremena.<br />
<br />
<i>Izvori:<br /><a href="http://www.space.com/25550-earthsize-planet-kepler-186f-complete-coverage.html">Space.com [1]</a><br /><a href="http://www.space.com/25530-earthsize-exoplanet-kepler-186f-habitable-discovery.html">Space.com [2]</a></i><br />
<a href="http://www.space.com/25541-alien-planet-kepler-186f-facts.html"><i>Space.com [3]</i></a><br />
<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Kepler-186f#Formation.2C_tidal_evolution_and_habitability"><i>Wikipedia </i></a></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-87109935200384323362013-09-26T16:49:00.003-07:002013-09-26T16:52:52.690-07:00Cirkumplanetarna naseljiva ivica<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="171" src="http://d1jqu7g1y74ds1.cloudfront.net/wp-content/uploads/2013/09/pandora-avatar.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Zamišljeni egzomesec Pandora iz filma Avatar</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Kada smo ušli u eru intenzivnog otkrivanja novih tipova egzoplaneta, uz nama trenutno dostupnu tehnologiju, najneobičnije otkriće bio je ogroman broj džinovskih planeta, smeštenih, bilo na istoj poziciji kao u našem sistemu, bilo tik uz zvezdu (takozvani vrući Jupiteri), a jedan njihov broj otkriven je i u naseljivim zonama njihovih zvezda. Pored najrazličitijih položaja, otkrivene planete su imale i velike varijacije u masi i veličini. Neretko, otkrivali smo planete koje su i do nekoliko puta veće od Jupitera, najveće planete našeg sistema. Ovo je pokrenulo nekoliko interesantnih pitanja- pre svega, veća masa planete verovatno bi dovela i do formacije većih meseca, koji, kako sada pretpostavljamo, mogu biti veliki koliko i Mars. Ukoliko bi se takav mesec našao u orbiti oko planete koja je udobno smeštena u naseljivu zonu, postoji velika verovatnoća da bi na tom mesecu mogli da nastanu uslovi za razvoj života.<br />
Do sada, sa tehnologijom koja nam je trenutno dostupna kada govorimo o lovu na potencijalne oaze života izvan našeg sistema, oslanjamo se pre svega na <i>radial velocity </i>metod, merenje gravitacionog uticaja planete na zvezdu i <i>transit </i>metod čiji je predstavnik Kepler teleskop, specijalizovan za merenje opadanja svetlosti zvezde kada se planeta nađe između Zemlje i zvezde koju Kepler posmatra. Ove tehnologije za sada su nedovoljno precizne da nam omoguće podatke koji bi potvrdili postojanje egzomeseca, jer zbog veoma malih oscilacija koje bi izazivali, ključni dokazi bi se u većini slučajeva nalazili izgubljeni u pozadinskom šumu ili svetlosti zvezde. Ipak, po analogiji sa Sunčevim sistemom, njihovo postojanje je sigurna pretpostavka.<br />
Zato, bilo je bitno odgovoriti na pitanje, ukoliko svi uslovi budu zadovoljeni, mogu li egzomeseci biti oaze života u kosmičkom beskraju? Preciznije, bilo je neophodno utvrditi koji su to uslovi čije je zadovoljenje neophodno.<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<img height="154" src="http://www.centauri-dreams.org/wp-content/uploads/2012/01/cosmic_chasm_m.jpg" width="320" /> </div>
<br />
Naravno, ključno je da se džinovska planeta oko koje mesec orbitira nalazi u naseljivoj zoni svoje zvezde. Ali, oni jednako ključni faktori su zapravo kompleksne interakcije između egzomeseca i njegove planete, pre svega gravitacione, a jednako bitno i magnetne interakcije, a potom i još nekoliko potencijalno značajnih faktora- stepena refleksije planete, njene termalne emisije. Radi lakše i šire analize, tim naučnika koji se bavio ovim problemom utvrdio je postojanje <i>cirkumplanetarne naseljive ivice</i>. Za razliku od (cirkumstelarne) naseljive zone, koja obuhvata manje ili više precizno utvrđenu zonu, cirkumplanetarna naseljiva ivica označava neophodnu minimalnu razdaljinu od planete da bi mesec bio potencijalno naseljiv.<br />
Prvenstveno, ta razdaljina je bitna zbog gravitacionih interakcija- kako ekstremne "plime" i "oseke" mogu izazvati ugibanje kore meseca, što bi dovelo do destruktivnog vulkanizma i zagrevanja meseca do tačke kada na njemu ne može postojati tečna voda, a time, ni život. Slično tome, termalna emisija i stepen refleksije planete mogu takođe da dovedu do rasta temperature i učine planetu negostoljubivom za život.<br />
S druge strane, najveća opasnost za planetu dolazi iz dubine svemira- u formi smrtonosne radijacije. Kako je vrlo malo verovatno da egzomesec bude masivniji od Marsa, najverovatnije je da najveći broj egzomeseca neće imati svoje magnetno polje, pa će tako jedina šansa opstanka života biti da se egzomesec nađe u okrilju magnetosfere džinovske planete.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="301" src="http://d1jqu7g1y74ds1.cloudfront.net/wp-content/uploads/2013/09/Screen-Shot-2013-09-25-at-3.59.10-PM.png" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Evolucija magnetosfere kroz vreme u zavisnosti od tipa planete</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
Planetarna magnetosfera se nalazi na mestu sudara stelarnih vetrova i planetarnog magnetnog polja i uglavnom je mnogo veća od same planete. Magnetosfera Jupitera je, recimo, oko 50 puta veća od same planete i obuhvata njegove mesece.<br />
Takođe, magnetosfera evoluira, i s vremenom, kako pritisak stelarnih vetrova opada, magnetosfera se širi do svog punog potencijala, u određenom brzinom u zavisnosti od veličine planete. Pronađeno je nekoliko podzona:<br />
<br />
1. 20 poluprečnika planete udaljeni egzomeseci će funkcionisati kao zasebne planete. Dovoljno su udaljeni od svoje matične planete da ne trpe gotovo nikakve primetne termalne ili gravitacione efekte. Ipak, takođe će često biti izvan magnetosfere planete, tako da je za život na njima neophodno postojanje njihovog magnetnog polja što nije mnogo verovatno.<br />
<br />
2. 5-20 poluprečnika je udaljenost na kojoj se očekuje najveći broj otkrivenih egzomeseca. Ova nebeska tela najverovatnije neće u nastanku sistema biti obuhvaćena magnetosferom, ali to mogu postati u određenom periodu koji može biti od preko 4.6 milijardi godina, do 4.3 milijarde.<br />
<br />
3. Ispod 5 poluprečnika, egzomeseci će se nalaziti unutar naseljive ivice i najverovatnije neće imati mogućnost da razviju život.<br />
<br />
Dakle, slično kao i sa naseljivom zonom zvezde, sve se svodi na balans- dovoljno daleko da nema gravitacijskog zagrevanja ili drugog termalnog uticaja planete, ali dovoljno blizu da je egzomesec zaštićen magnetosferom matične planete. Ova razmatranja su veoma značajna kako nam skreću pažnju na još širu lepezu mogućnosti za nastanak života u svemiru. A, osim toga, ukoliko bismo nekada zaista pronašli egzomesec na kom se razvio život, biće to upoznavanje sa jednom potpuno novom, fascinantnom, vrstom nepoznatog sveta koji za sada ostaje u domenu spekulacije, ali uz veoma realnu mogućnost da svakog dana postane činjenica.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<br />
<a href="http://www.universetoday.com/105030/magnetic-fields-are-crucial-to-exomoon-habitability/"><i>Universe Today</i></a><br />
<a href="http://arxiv.org/abs/1309.0811"><i>Originalni tekst </i></a></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-32313999423797546032013-09-21T14:48:00.000-07:002013-09-21T14:55:45.309-07:00Lov na atmosfere<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://www.alienalley.com/Jupite1.gif" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Slika Andrewa Stewarta, zamišljeni tokovi u Jupiterovoj atmosferi.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Za sada, najbolja polazna pretpostavka, kada govorimo o potrazi za životom u svemiru, jeste da gde ima tečne vode, uz dodatne faktore može biti i života. Postojanje tečne vode je, dakle, sin qua non uslov postojanja bilo kakvog oblika života. Za ostvarenje ovog uslova neophodno je više faktora, prvo, planeta (ili mesec) koji je predmet istraživanja mora imati raspon temperatura koje omogućavaju postojanje tečne vode na površini. Ovaj aspekat određen je kroz izračunavanje naseljive zone određene zvezde. Bar načelno, sve planete koje se nalaze unutar te zone bi trebalo da imaju temperature neophodne da se voda ni ne zaledi, ni ne ispari (iako u praksi različiti faktori mogu pomeriti naseljivu zonu bliže ili dalje od zvezde). Drugi nezaobilazan uslov za postojanje tečne vode jeste određen atmosferski pritisak koji ce omoguciti da voda ostane u tečnom stanju, odnosno, planeta mora imati atmosferu.<br />
U našem solarnom sistemu imamo primere oba tipa atmosfera- ona sačinjena od lakših elemenata, velikog obima i mase (gasoivti džinovi) i ona sačinjena od težih elemenata, ali daleko manjeg obima i mase (poput Zemljine atmosfere).<br />
Dok samo merenje mase, odnosno prečnika planete u nekim (krajnjim) slučajevima može biti dovoljno da se zaključi kom tipu planeta pripada- planete veće od Neptuna najverovatnije su gasoviti džinovi, dok su one manje od Zemlje verovatno sa tankom, težom atmosferom ili u potpunosti bez nje- veoma rasprostranjena kategorija planeta, takozvane Super-Zemlje, mase od dve do deset puta većih od Zemljine, se prilikom ovih observacija najčešće nađu u nedorečenoj kategoriji, odnosno, ne možemo sa sigurnošću tvrditi da li njen atmosferski tip odgovara više Zemlji ili Neptunu.<br />
Ipak, tim naučnika uspeo je da izradi specifičan kompjuterski model koji će koristiti podatke dobijene putem primene dve komplementarne tehnike potrage za egzoplanetama (<i>radial velocity </i>i <i>transit</i>) da uporedi odnos njihovog prečnika i mase i tako izradi nekoliko grafikona i aproksimacija koje će omogućiti naučnicima da zaključe da li je planeta bliža prvom ili drugom atmosferskom tipu.<br />
Ipak, da bi ovaj model bio funkcionalan, neophodno je da obe vrednosti, i prečnik i masa, budu što je preciznije moguće određeni, tako da je sada moguće precizno utvrditi samo tip onih planeta koje su dovoljno blizu da <i>radial velocity </i>metod može da detektuje gravitacioni uticaj planete na zvezdu, i u dobrom "uglu gledanja", da bi Kepler mogao da detektuje njen prečnik.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="320" src="http://i.space.com/images/i/000/032/564/original/interior-gas-giant-jupiter.jpg?1378844099" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="315" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Uporedni prikaz preseka Jupitera i Zemlje.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Ovaj model funkcioniše na sledeći način- sa obe vrednosti, program izračunava jednostavnim postupkom gustinu planete. Prilikom tranzita, deo svetlosti je blokiran ne samo jezgrom, već i atmosferom planete, ali direktnim posmatranjem ne možemo utvrditi koliki procenat njenog prečnika otpada na atmosferu (kod Zemlje, taj broj je oko 1.5%). Model zatim prikazuje gde se na kontinuumu mogućih varijanti nalazi planeta. Teoretski određene granice su potpuno čvrsta planeta bez atmosfere i s druge strane, planeta potpuno sačinjena od vode (za sada, čini se da superzemlje ne mogu da budu sačinjene na ovaj način- uvek mora postojati čvrsto jezgro). Tako da bi, ukoliko rezultat bude potpuno vodena planeta, objašnjenje za tu izračunatu gustinu planete bilo postojanje lake, ali veoma obimne atmosfere.<br />
Ipak, potraga za planetom koju ćemo nazvati drugom Zemljom i potraga za planetom na kojoj možda postoji neki radikalno drugačiji oblik života su različite stvari. Naime, naučnici se slažu da vodonik-helijum atmosfera koja omogućava tečnu vodu na površini ne mora isključivati mogućnost razvoja života koji bi na te uslove bio adaptiran. Zbog toga, obe forme superzemalja i dalje mogu biti u igri.<br />
Ali, ovaj model sem neverovatnog novog alata za spoznaju sveta oko nas pruža i jednu prilično praktičnu olakšicu- čini lov na Zemlji nalik planete daleko efikasnijim. Naime, sa očekivanim teleskopima i satelitima čija su lansiranja najavljena za period od narednih pet do deset godina, koji će nam pružiti veoma detaljne i mnogo preciznije podatke o egzoplanetama, primena ovog modela na dotadašnje observacije pomoćiće nam da napravimo "uži izbor" onih planeta koje imaju najveći potencijal za najveće otkriće čovečanstva- otkriće druge planete nalik našoj.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<br />
<a href="http://www.space.com/22737-super-earth-atmospheres-computer-model.html"><i>Space.com </i></a></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-29648272130359937262013-08-29T07:34:00.000-07:002013-08-29T07:52:00.860-07:00Da li smo svi mi- Marsovci?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<img height="196" src="http://www.space.com/images/i/000/020/078/original/earth-mars-relative-size.png?1343937289" width="320" /> </div>
<br />
Teorija pansperimije, nejasno definisana i preširoka, u prošlosti, a i danas, okupila je veliki broj pristalica. Ipak, jedna mnogo uža i preciznija varijacija na tu temu u poslednjih nekoliko godina ne samo što okuplja ljude koji podržavaju ideju, već okuplja i veliki broj novih otkrića koji upotpunjuju slagalicu koja na kraju može pokazati da je ta teorija ipak tačna. Radi se, naravno, o ideji da život zapravo nije nastao na Zemlji, već upravo na našem susedu, Marsu, odakle je putem meteora u svom jednoćelijskom obliku prenet na Zemlju, gde je nastavio svoju evoluciju, rezultirajući biodiverzitetom koji danas poznajemo. Čuveni meteor ALH84001 koji je otkriven na Antarktiku prvi je pokrenuo ozbiljniju raspravu na ovu temu. Naime, u meteoru su otkriveni tragovi nečega što bi mogli biti fosili bakterija (mada to niej zvanično ni potvrđeno, ali ni opovrgnuto), tako da je ALH84001 demonstrirao efikasan način prenošenja biološkog materijala sa Crvene planete na Zemlju. Dalje, otkriće složenijih organskih jedinjenja u drugim meteorima pokazalo je da je moguće da jednostavni organizmi prežive sve opasnosti interplanetarnog putovanja, kao i nasilni ulazak u atmosferu druge planete. Najzad, saznanje da je Mars bio pogodan za razvoj života oko 1500 miliona godina pre Zemlje, odnosno da je imao atmosferu bogatu kiseonikom i verovatno okean tečne vode, bilo je još jedan podstrek ovoj teoriji.<br />
Sada, još jedno otkriće upotpunjava ovu ideju i dovodi nas bliže možda revolucionarnom otkriću o poreklu života na Zemlji. Naime, naučnici su utvrdili da za razvoj života sem gradivnih jedinica- organskih materija i aminokiselina, potreban je i izvor energije i prisustvo još nekih jedinjenja koja funkcionišu bilo kao katalizatori, bilo kao energetski izvori. Ipak, u većini slučajeva, jednostavno izlaganje organskih jedinjenja izvoru energije dovodi do stvaranja viskozne organske supstance koja se ne može razviti u žive organizme. Dakle, neophodni su i elementi koji smanjuju sklonost organskih jedinjenja da se stvrdnu u ove viskozne oblike. Oksid elementa <i>molybdenum-a</i>, kao i element <i>boron</i> su, kako saznajemo, ključni za prelazak iz nežive organske materije u primitivne oblike života, upravo zbog njihovog svojstva da spreče ovaj problem. Problem je samo što ovi elementi, posebno u periodu kada verujemo da je život nastao, nisu postojali na Zemlji, niti je njena atmosfera bila dovoljno bogata kiseonikom da dođe do formiranja ovog specifičnog oksida. S druge strane, upravo tada, Mars je bio veoma pogodan za život, sa atmosferom bogatom kiseonikom i prisustvom oba ova krucijalna elementa. Pored toga, veruje se da je Zemlja u prošlosti bila potpuno prekrivena vodom, dok je Mars uvek imao i suve delove- neophodne za formiranje borona. Otvara se i pitanje održivosti genetskog materijala, RNA, u vodenom svetu kakav je bila Zemlja daleke prošlosti, mada, ovo ostaje spekulacija.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="215" src="http://discovery.nasa.gov/SmallWorlds/images/Mars%20Meteorite%20LA001.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Zbog orbitalne dinamike Marsa i Zemlje, mnogi meteori "otkinuti" sa Crvene planete dospevaju na Zemlju.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
S druge strane, značaj <i>molybdenum</i>ovog oksida i borona i njihovo odsustvo na Zemlji, a prisustvo na Marsu otvaraju veoma interesantna pitanja koja imaju potencijal da budu nova istorijska prekretnica biologije, astrobiologije i evolutivnih nauka. Za ksenologiju, potvrda ove teorije značila bi još jednu potvrdu da život nastaje na najneočekivanijim mestima i prevazilazi i najteže izazove. Činjenica da je život nastao na Marsu i uspeo da preživi put do Zemlje, gde je evoluirao i stvorio biosferu koju danas poznajemo pokazuje da je život otporniji i skloniji adaptacijama nego što smo ikada ranije mislili. To drastično povećava šanse za njegovo otkriće i na drugim mestima. Najzad, sledeći trijumf ljudske civilizacije koji se neminovno bliži- sletanje ljudi na Mars može u sebi nositi dvostruko snažnu poruku. S jedne strane, biće to trijumf ljudske evolucije, naše unikatne strukture mozga, trijumf cele ljudske vrste, a s druge strane, to može biti i- povratak kući.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<i><a href="http://www.space.com/22577-earth-life-from-mars-theory.html">Space.com</a></i><br />
<i><a href="http://phys.org/news/2013-08-martians-theory-life-mars.html#jCp">Phys.org</a></i></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-53894766924130392632013-07-17T05:45:00.001-07:002014-04-17T16:19:13.902-07:00Okean Marsa<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Pre samo nekoliko godina, pitanje da li je ikada bilo vode na Marsu bilo je jedno od onih pitanja koja su polarizovala odgovore i pokretala debate. Danas, znamo da je crvena planeta nekada imala ne samo vodu, već i atmosferu zasićenu kiseonikom, i temperature nalik na one koje poznaje Zemlja. Međutim, do sada, pouzdani dokazi su pronađeni o postojanju reka i manjih jezera, obično definisanih kraterima, dok su ideje o većim vodenim površinama, poput mora ili okeana bile samo teorije koje, mada su imale osnovu, nisu bile potvrđene.<br />
Sada, sa novim otkrićem koje je rezultat pažljivog izučavanja satelitskih slika koje je napravio <i>Mars Reconnaissance Orbiter</i>, postoji mogućnost da je dugo očekivani dokaz najzad pronađen.<br />
Još od prvih topografskih mapa crvene planete, naučnici su primetili veliku razliku između severne i južne hemisfere Marsa. Dok se na južnoj hemisferi nalazi velika većina svih geoloških oblika koje s Marsom povezujemo, severna je najvećim svojim delom ravna, i niža nego južna. Zbog ovoga, teorija o potencijalnom okeanu, dovoljno velikom da prekrije jednu trećinu Marsove površine nije novost, ali novo otkriće svakako jeste, i pretstavlja do sada najubedljiviji dokaz da je ova teorija zapravo tačna.<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://i.space.com/images/i/000/030/886/original/mars-ocean-river-delta.jpg?1374005270"><img src="http://i.space.com/images/i/000/030/886/original/mars-ocean-river-delta.jpg?1374005270" height="177" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><a href="http://i.space.com/images/i/000/030/886/original/mars-ocean-river-delta.jpg?1374005270">Komparacija Aeolis delte sa Marsa i delte Selenge u Rusiji.</a></td></tr>
</tbody></table>
</div>
<br />
Izučavajući slike MROa, koje prikazuju sto kvadratnih kilometara smeštenih na potencijalnoj obali- mestu gde se severne ravnice susreću s južnim terenom, naučnici su primetili nešto što liči na deltu reke koja se uliva u okean. Naime, specifična geološka formacija koja je uočena jeste veliki broj "nabora", takozvanih "inverznih kanala" koji su karakteristični za rečna korita, a nastaju nagomilavanjem krupnijeg materijala, poput šljunka na dnu reke. Nakon isušivanja korita, vetar erodira ove formacije, odnoseći manji materijal i ostavljajući nabore krupnog materijala kakve danas vidimo. Ali, specifični raspored ovih nabora jasno pokazuje da u regiji o kojoj se govori, deo regije <i>Aeolis Dorsa</i>, dolazi do grananja reka što je ukazalo na tri mogućnosti. Prvo je stapanje nekoliko reka u jednu, drugo je, obrnuto, grananje jedne reke i stvaranje "aluvijalne lepeze", i najzad, treća mogućnost, da se radi o delti gde se reka uliva u veću vodenu površinu. Upotrebljujući slike sa <i>HiRISE </i>kamere na MROu, naučnici su stvorili detaljnu i preciznu topografsku mapu ovog područja i pažnju usresredili na otkrivanje nagiba ovih specifičnih inverznih kanala. Smer nagiba otkrio im je da je smer vode bio deljenje iz jedne reke u više, a ne obrnuto, što je isključilo prvu mogućnost. Ostalo je da se utvrdi da li se radi o delti ili aluvijalnoj lepezi.<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://www.space.com/images/i/000/030/887/original/mars-ocean-overview-map.jpg?1374005477" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img src="http://www.space.com/images/i/000/030/887/original/mars-ocean-overview-map.jpg?1374005477" height="201" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Topografska mapa izučavane regije.</td></tr>
</tbody></table>
</div>
<br />
I ovaj odgovor takođe leži u preciznom merenju nagiba inverznih kanala, koji je veoma strm što nije karakteristično za aluvijalne lepeze i pre se odnosi na delte, i to one u kojima se reka uliva u dosta veću vodenu površinu.<br />
Ovo nije prvi put da su naučnici pronašli deltu na Marsu, ali do sada, ona je svaki put bila na granici sa kraterom, ukazujući na verovatnoću da se radilo o ušću reke u manje kezero smešteno u krater. I sada postoji mogućnost da je Aeolis Dorsa regija nekada imala veće jezero čije je isušeno korito erodiralo, prikrivajući svoj trag što je malo verovatno, uzevši u obzir geologiju Marsa. Čini se da je ovo otkriće za sada najsnažniji i najubedljiviji dokaz da zaravni severnog Marsa, počevši sa 100.000 kilometara regije Aeolis Dorsa, zapravo isušeno korito nekadašnjeg mora, ili čak ogromnog okeana koji je pokrivao većinu severne hemisfere, odnosno, trećinu planete. Čini se da svako novo otkriće prošlost crvene planete pokazuje u sve poznatijem svetlu.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<br />
<a href="http://phys.org/news/2013-07-evidence-martian-ocean.html"><i>Phys.org</i></a><br />
<a href="http://www.space.com/21984-mars-ocean-ancient-river-delta.html"><i>Space.com </i> </a></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-72812360843804035432013-07-11T15:56:00.000-07:002013-07-11T15:59:08.243-07:00Oblaci života<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="202" src="http://i.space.com/images/i/000/030/458/original/cloud-cover-exoplanet.jpg?1372710565" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Rezultat simulacije- grafički prikaz očekivanog rasporeda oblaka na planeti koja je "gravitacijski zaključana" sa svojom zvezdom.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
U velikom broju postova sam već pominjao neverovatnu evoluciju naše ideje o egzoplanetama i vanzemaljskom životu, od dugo prihvatane predstave o "retkoj Zemlji" i Sunčevom sistemu kao kosmičkom izuzetku, pre nego pravilu, preko različitih teorija o velikom broju negostoljubivih planeta i gotovo nepostojećim naseljivim, do današnjih, veoma optimističnih prognoza. Takođe, ono što se promenilo jeste što su zvezde M klase, crveni patuljci, iz fusnota stručnih knjiga dospeli do senzacionalističkih naslova. Naime, naša galaksija, Mlečni put, sastoji se od oko 300 milijardi zvezda, od čega su tri četvrtine upravo crveni patuljci (o kojima sam već ranije pisao).<br />
Ove male zvezde, nevidljive golim okom sa Zemlje samom svojom orgomnom cifrom postaju dobri kandidati za život. Ipak, kao što sam pominjao u više članaka, oni imaju i mnoge mane- njihovu nestabilnost s jedne strane, i s druge, orbitalno zaključavanje planeta- sinhronizaciju rotacije i revolucije planete, tako da je jedna strana uvek okrenuta zvezdi, a druga je u večnom mraku. Štaviše, sa bilo koje tačke planete bi izgledalo kao da je sunce zamrznuto na nebu, uvek u istom položaju, a ukoliko bismo išli linijom ekvatora od dnevne strane, iz područja večnog podneva bismo se kretali ka uskom prstenu večnog zalaska, odnosno izlaska sunca, i najzad, do predela večnog mraka.<br />
Ovakvo stanje uticalo bi, pre svega, na stvaranje velike temperaturne razlike između noćne i dnevne strane, brzih vetrova i mnogih drugih nepogodnosti za život, koje, uošteno uzev, sužavaju inače nestabilnu naseljivu zonu oko ovih varijabilnih zvezda.<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<object classid="clsid:D27CDB6E-AE6D-11cf-96B8-444553540000" codebase="http://download.macromedia.com/pub/shockwave/cabs/flash/swflash.cab#version=9,0,47,0" height="292" id="flashObj" width="400"><param name="movie" value="http://c.brightcove.com/services/viewer/federated_f9?isVid=1" /><param name="bgcolor" value="#FFFFFF" /><param name="flashVars" value="videoId=2256369494001&linkBaseURL=http%3A%2F%2Fwww.space.com%2F20400-the-search-for-another-earth.html&playerID=1403109806001&playerKey=AQ~~,AAAAAFR6xVM~,85KKOZyvPf6qwFANvqEzo9EFltY58YnJ&domain=embed&dynamicStreaming=true" /><param name="base" value="http://admin.brightcove.com" /><param name="seamlesstabbing" value="false" /><param name="allowFullScreen" value="true" /><param name="swLiveConnect" value="true" /><param name="allowScriptAccess" value="always" /><embed src="http://c.brightcove.com/services/viewer/federated_f9?isVid=1" bgcolor="#FFFFFF" flashVars="videoId=2256369494001&linkBaseURL=http%3A%2F%2Fwww.space.com%2F20400-the-search-for-another-earth.html&playerID=1403109806001&playerKey=AQ~~,AAAAAFR6xVM~,85KKOZyvPf6qwFANvqEzo9EFltY58YnJ&domain=embed&dynamicStreaming=true" base="http://admin.brightcove.com" name="flashObj" width="400" height="292" seamlesstabbing="false" type="application/x-shockwave-flash" allowFullScreen="true" swLiveConnect="true" allowScriptAccess="always" pluginspage="http://www.macromedia.com/shockwave/download/index.cgi?P1_Prod_Version=ShockwaveFlash"></embed></object> </div>
<br />
Ali, novo otkriće, bazirano pre svega na simulaciji (nadamo se i potvrdi, kada Džejms Veb teleskop najzad bude završen!), pokazuje da je naseljiva zona čak i šira nego što se mislilo, a da temperaturne razlike uopšte ne moraju biti drastične.<br />
Evo i zašto- kada bismo posmatrali temperaturnu mapu Zemlje, snimanu iz svemira, neki delovi planete poput Brazila ili Indonezije mogu izgledati hladno. I to je upravo zbog velike količine oblaka koji se formiraju iznad ovih delova.<br />
Oblaci mogu imati dvostruku funkciju- zadržavajući zračenje (toplotno isparavanje) tla, mogu povećati temperaturu, isto kao što hladni, visoki i veoma reflektivni oblaci mogu efektivno snižavati temperaturu. Naučnici veruju da, ukoliko voda postoji, upravo do toga dolazi. Naime, dok voda iz okeana isparava, reflektivni oblaci se formiraju na velikim visinama, na taj način snižavajući temperaturu. Tako bi termalni snimak neke ovakve egzoplanete možda otkrio čak topliju noćnu stranu- zato što bi snimak dnevne strane zapravo pretstavljao hladne i reflektivne oblake. Iako bi temperaturna razlika postojala, drastična razlika bi bila smanjena, a uloga oblaka čini naseljivu zonu daleko širom nego što smo ranije mislili.<br />
Dakle, oblaci ne samo što stabilizuju temperature na povšini, već i, kada su i oni uzeti u razmatranje, naseljiva zona je proširena, i to duplo! Sa novim vrednostima, širom naseljivom zonom i prosečnim brojem i rasporedom planeta oko M zvezda, trenutna cifra je da samo oko crvenih patuljaka orbitira oko 60 milijardi naseljivih svetova! I to su samo svetovi oko crvenih patuljaka, samo u našoj galaksiji! Sem ovog neverovatnog priliva optimizma u ksenološka istraživanja, saznanje da se oblaci uvek formiraju u atmosferama gravitacijski zaključanih planeta sa okeanima, dobili smo još jedan način potvrde postojanja tečne vode na površini udaljenih egzoplaneta. Ipak, za preciznije informacije i najzad, "opipljive" činjenice vezane za stvarne egzoplanete, neophodna je nova tehnologija koja će obezbediti preciznija merenja i posmatranja.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<br />
<a href="http://www.universetoday.com/103379/60-billion-habitable-planets-in-the-milky-way-alone-astronomers-say-yes/"><i>Universe Today</i></a><br />
<a href="http://www.space.com/21800-alien-planets-60-billion-habitable-exoplanets.html"><i>Space.com </i></a></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-16106533058184197352013-07-11T08:39:00.004-07:002013-07-11T08:43:19.171-07:00Koje boje je HD189733b?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="256" src="http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/0/03/Global_Temperature_Map_for_Exoplanet_HD_189733b.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Čuvena temperaturna mapa planete HD189733b iz 2007. godine. Prva mapa bilo koje vrste koja se odnosi na planetu van našeg sistema.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Planeta HD189773b je već poznata onima koji su se zanimali za egzoplanete- to je vrući Jupiter, udaljen 63 svetlosne godine od Zemlje, u sazvežđu Lisice, i poznat je po čuvenoj temperaturnoj mapi, izrađenoj 2007 godine, i upravo ta mapa je prva koja se odnosi na planetu van našeg sistema. Sada, HD189733b je pionir u još jednom naučnom poduhvatu. Prvi put smo uspeli da izmerimo boju neke planete van našeg sistema. I, možemo se nadati da kada ovaj metod usavršimo, da će i sledeća otkrića, merenja manjih planeta u naseljivoj zoni dati isti rezultat- HD189733b je plava!<br />
Pored toga, ova planeta nije ni nalik na Zemlju, i mada nije stopostotno sigurno, veruje se da njena boja ne potiče od vode i specifičnih uslova atmosfere, već pre od staklenih čestica koje se formiraju u njenoj atmosferi pri ogromnim temperaturama kojima je izložena. Ova planeta je oko 1.16 puta masivnija od Jupitera i oko 13% veća, ali se nalazi toliko blizu svoje zvezde da se njena prosečna temperatura kreće od 1066 stepeni celzijusa do 1260. Godina na HD189733b traje samo 2.2 zemaljska dana! Vetrovi na ovoj planeti duvaju brzinom od oko 7000Km/h, noseći komadiće vrelog stakla. Dakle, ova planeta, pored boje, uopšte ne liči na našu, i veoma je negostoljubiva za život, kakvim ga poznajemo ovde, na Zemlji.<br />
Ali, kako je tim naučnika uspeo da izmeri boju planete koji ne može čak ni direktno da vidi?<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="228" src="http://i.space.com/images/i/000/030/728/original/azure-blue-exoplanet.jpg?1373478334" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ilustracija, kako bi HD189733b mogla da izgleda kada bismo je videli direktno.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Posmatrajući svetlost koja se odbija od planete, naučnici su zapravo posmatrali promene u spektru celog sistema, čekajući da planeta zađe iza zvezde. U trenutku kada je nestala sa vidika, plavi deo spektra je opao za jedan procenat, dok su druge boje ostale konstantne. Na taj način, zaključeno je da bi, kada bismo je posmatrali direktno, planeta izgledala plavo.<br />
Mada konkretna planeta nije od prevelikog značaja kada govorimo o potrazi za vanzemaljskim životom, ono što je najznačajnije jeste činjenica da smo na putu ka usavršavanju tehnika za posmatranje dodatnih, do sada skrivenih karakteristika egzoplaneta. Precizne informacije o boji, ili preciznije, refleksiji svetlosti, kada potiču s manjih planeta iz naseljive zone mogu nam dati neverovatne podatke- postojanje vodenih površina, odnos vode i kopna, oblake u atmosferi, a čak postoje i neke studije koje, mada su tek u nastajanju, čine se vrlo osnovano i obećavajuće, da upravo preciznim merenjem refleksije svetlosti, ali i manjih temperaturnih razlika možemo utvrditi postojanje vanzemaljskih gradova. Najzad, upravo ovi skromni koraci, od određenja boje gasovitih džinova, pa dalje, kroz usavršavanje, do očekivanih izračunavanja odnosa boja na manjim planetama, polako se krećemo i ka jednom od snova svakog ksenologa i entuzijaste za ova pitanja- otkrivanja grupisanih mreža svetala na noćnoj strani neke udaljene planete.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<i><br /></i>
<i></i><br />
<a href="http://www.space.com/21928-alien-planet-blue-color-revealed.html"><i>Space.com</i></a><br />
<i><a href="http://en.wikipedia.org/wiki/HD_189733_b#Infrared_spectrum_and_visible_colour">Wikipedia</a></i></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-3449768208921932212013-06-26T14:47:00.001-07:002013-06-26T14:51:50.595-07:00Gliese 667C<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="200" src="http://i.space.com/images/i/000/030/208/original/eso-planets-1.jpg?1372169577" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Potencijalni stanovnici novootkrivenih planeta mogli bi da na svom nebu posmatraju ne jedno, već tri sunca!</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Juče, 25og juna, neverovatno novo otkriće je dospelo u javnost. Međunarodni tim naučnika, među kojima je i Mikko Tuomi, naučnik čije se ime vezuje za poprilično veliki broj novih otkrića vezanih za egzoplanete, saopštio je da zvezda Gliese 667C, najhladnija u trojnom sistemu, u svojoj naseljivoj zoni ima ne jednu, već tri potencijalno naseljive planete. Ovo je unikatan slučaj i novi rekord- jedini drugi sistem u kom postoje tri planete koje grubo određeno spadaju u naseljiv zonu jeste naš sistem (Venera, Zemlja i Mars posmatrane iz nekog drugog sistema mogu izgledati kao da su sve tri potencijalno naseljive).<br />
Oko ove zvezde ukupno orbitira čak šest otkrivenih planeta, a postoji mogućnost nepotvđene sedme. Gliza 667C nalazi se na oko 22 svetlosne godine od Zemlje i zvezda je M klase, odnosno, spada u tip crveni patuljak. Tim koji je izučavao ovaj sistem u <i>European Southern Observatory</i>, koja se takođe sve češće vezuje za nova i revolucionarna otkrića "egzoplanetologije", saopštio je da su sve tri planete naseljive zone superzemlje- planete manje od Neptuna, ali veće od naše planete. Kada bismo poredili ovaj sistem sa našim, zbog daleko manje mase (a, time i temperature) Glize 667C u odnosu na Sunce, sve tri planete nalaze se unutar orbite Merkura.<br />
Pitanje da li život postoji na nekoj od ovih planeta je pitanje koje za sobom povlači još dva na koja nemamo precizne odgovore- da li je život uopšte moguć oko visoko varijabilnih zvezda M klase sa svojim brojnim nedostatcima, i najzad, da li su superzemlje jednako pogodne za život kao i njihovi manji planetarni rođaci? Ova pitanja još su otvorena, ali to ne umanjuje ovo otkriće. Naime, statistika se još jednom popravila, i ne mogu odoleti iskušenju da još jednom pređem preko evolucije naše misli o drugim planetama- od teorije "retke Zemlje" koja je predviđala da su planete retkost i pre ekscentričnost nego pravilo, do niza otkrića koji se završio otkrićem da gotovo svaka zvezda vrlo verovatno poseduje planetarni sistem (sada otkrivamo da se planete formiraju čak i na za to najnepogodnijim mestima- u gusto zbijenim jatima zvezda- <i>klasterima</i>, ili oko pulsara). Sada, čini se da kako naša tehnika otkrivanja drugih svetova napreduje (i kako prelazi iz senzacionalističko-profiterske politike saopštavanja otkrića i manipulacije činjenicama koju je praktikovala NASA u okrilje naučnog sveta ESAe), broj otkrivenih planeta je sve veći što ukazuje da ne samo da svaka zvezda vrlo verovatno ima razvijen sistem od bar nekoliko planeta, već da nije isključena mogućnost ni da bar neki broj zvezda ima u svojim sistemima više od jedne naseljive planete. Gde će nas dalje odvesti naš napredak u tehnologiji, nauci, ali i civilizacijski napredak i prihvatanje značaja ovog pitanja (mada je to još daleko, sa današnjim rasporedom 'snaga') ostaje još jedno otvoreno pitanje.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="208" src="http://i.space.com/images/i/000/030/209/original/alien-planets-gliese-667c-solar-system.jpg?1372169738" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Grafički prikaz planetarnog sistema oko Glize 667C</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Kako bi život na nekoj od planeta Glize 667C izgledao? Pod pretpostavkom da su superzemlje dovoljno male mase da ostanu čvrste, dakle, više nalik na Zemlju nego na Neptun, vegetacija na njima verovatno bi bila dosta tamnija nego na Zemlji, možda čak i crna, kako bi uhvatila energiju infracrvenog spektra, koja je dominantni vid odašiljanja energije crvenih patuljaka (na zvezdama G klase, poput Sunca, to je vidljiva svetlost). Na nebu ovih planeta nalazilo bi se ne jedno, već tri sunca, jedno najveće sa uobičajenim ciklusom dana i noći, i još dva manja, sjaja našeg punog meseca, jasno vidljive i tokom dana i noći. Njihovi ciklusi verovatno bi bili složeniji i zavisili bi od gravitacione interakcije Glize 667C i njenih suseda. U slučaju razvoja kompleksnijeg, recimo, životinjskog života na nekoj od ovih planeta, bića koja bi evoluirala verovatno bi bila masivnija, snažnija, sa gušćim kostima, možda čak i nešto niža, ili zdepastija, preciznije, u odnosu na Zemaljski živi svet, jer bi morala da evoluiraju tako da žive u svetu snažnije gravitacije nego mi. Najzad, čak i ako su ove planete negde na pola puta između Zemlje i Neptuna- sa gustim, širokim atmosferama i manjim kamenitim jezgrima, mogli bismo da zamislimo bića sposobna da se kreću kroz tu atmosferu, lagani letači-plivači koji bi život provodili u gustim slojevima ovog vanzemaljskog neba.<br />
Najzad, možda baš sada, neko na tim planetama okreće svoje teleskope ka nama i razvija slične spekulacije o nekim višim, lakšim, neobičnim bićima, adaptiranim za uslove tako neobično niske gravitacije, one koju mi nazivamo 1G. Mnoga pitanja ostaju otvorena, a ovo otkriće pokrenulo je lavine novih spekulacija koje će, nadam se, imati što jači odjek u naučnim, ali i ne-naučnim krugovima, pokrećući nas kao civilizaciju, kao čovečanstvo, kao Zemljane, da pogledamo ka zvezdama i najzad se, nešto odlučnije, uputimo ka njima. I pored gotovo neshvatljive veličine, starosti i očekivanog života svemira, ostaje činjenica da je svaki dan podređen ratovima, nejednakostima, imperijalizmu i kapitalizmu nepovratno izgubljeno vreme, energija i resursi koji su nas mogli povesti bliže našem mestu u svemiru, a umesto toga, poveli su nas bliže našoj pretećoj propasti. Zato, svako ovo otkriće ima višestruku vrednost- pored neverovatnog saznanja o našem svemiru i o našem mestu o njemu, verujem, ili bih bar voleo da verujem, da svako ovakvo saznanje pokreće ljude da se prenu iz autodestruktivnosti i shvate da mi nismo stvorenja profita, kapitala i nasilja, već bića koja su se posle miliona godina evolucije probudila u jednom kutku svemira, opremljena radoznalošću i moćnim saznajnim aparatom koji će ih povesti ka zvezdama- neverovatnim, oduvek mističnim svetlima na nebu koja su, sada znamo, sačinjena od iste supstance od koje smo mi, od koje je ceo ovaj svemir. Nadam se da će nas ovakva otkrića potstaći da prihvatimo tu kosmičku vezu i otisnemo se u noćno nebo, u večnoj potrazi za saznanjem koja nam je prirođena koliko i sama egzistencija.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<i><br /></i>
<i></i><br />
<i><a href="http://www.space.com/21706-habitable-alien-planets-gliese-667c.html">Space.com</a></i></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-25052572886001856522013-06-23T17:11:00.002-07:002013-08-29T07:17:52.578-07:00Mars- Zemlja pre Zemlje?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://images.sciencedaily.com/2013/06/130619132446.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Mozaik Marsa, sastavljen od slika Vikinga 1 iz 1980</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Jedna kratka, ali veoma značajna vest od 19. juna ove godine. Sa novim analizama koje je sproveo rover Spirit, naučnici su dobili još materijala za analizu, ovog puta, za pokušaj komparacije sastava meteora koji su snažnim udarima "otkinuti" od Marsa i odbačeni na Zemlju i uzoraka koje je Spirit analizirao.<br />
Neočekivano, čini se da su uzorci koje je Spirit analizirao u krateru <i>Gusev</i> bogatiji niklom od meteora. Precizno, procenat nikla u njima je oko pet puta veći.<br />
Naučni tim sa Oksforda koji je vodio ovo istraživanje zaključio je da pored ove razlike, oba uzorka odgovaraju onome što bi se očekivalo od kamena koji poreklo vodi iz Marsove unutrašnjosti. Moguće, manje verovatno objašnjenje je da svi meteori potiču, neobičnom koincidencijom, iz regije Marsa koja nije bogata niklom, dok su analize vršene upravo u područijima koja imaju znatno viši procenat nikla. Daleko logičnije objašnjenje jeste da je jedna vrsta kamena formirana u sredini bogatoj kiseonikom što je uticalo na njihov specifičan hemijski sastav.<br />
Ono što je posebno neobično jeste starost ispitivanih uzoraka. Dok su meteori relativno mladi (oko 180 do 1440 miliona godina starosti), uzorci sa površine pokazuju daleko veću starost (oko 3700 miliona godina). Ovo nedvosmisleno ukazuje na prisustvo kiseonika u daljoj prošlosti Marsa koji je potom nestao. Naučnici objašnjavaju, u svetlu ovih saznanja, sastav uzoraka procesom poznatim kao subdukcija- proces tokom kog se u unutrašnjosti planete, geološki materijal "reciklira" da bi kasnije ponovo bio izbačen na površinu erupcijama vulkana.<br />
Ovo ukazuje da je u daljoj prošlosti Marsa (4000 miliona godina) atmosfera bila veoma bogata kiseonikom, te su kiseonikom bogata jedinjenja, dospevši geološkim procesima u unutrašnjost planete, bila reciklirana, izbačena vulkanima na površinu i najzad, 4000 miliona godina kasnije, analizirana od strane naših rovera. Meteori, mlađeg datuma, formirani su kada je kiseonik "izvlačen" sa planete (mada postoji nekoliko dominantnih teorija, o pitanju kako je Mars izgubio atmosferu još se debatuje), tako da njihov hemijski sastav nema isti "potpis".<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/c/c4/ALH84001.jpg/280px-ALH84001.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Čuveni meteor ALH84001, pronađen na Antarktiku. Pod elektronskim mikroskopom, na njemu su pronađeni fosili nečega što liči na bakterije. Mada poznajemo tehnologiju (ili bar jedan deo nje) koja bi mogla da da finalan odgovor na pitanje biološkog porekla fosila, trenutno nema ulaganja koja bi omogućila konstrukciju instrumenata dovoljno preciznih za ovaj zadatak, dok su neke od neophodnih tehnologija i dalje samo neispitani, ponekad i ne potpuno dovršeni koncepti.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Posebno je zanimljiva činjenica da se sve ovo dešavalo davno pre nego što je Zemlja imala svoju atmosferu (Zemljina atmosfera kakvu danas znamo stara je 2500 miliona godina, dakle 1500 miliona godina mlađa od atmosfere Marsa). Štaviše, kada se saberu sva novija saznanja o Marsu, čini se da je on milionima godina pre Zemlje bio planeta mnogo nalik na Zemlju danas- topao, vlažan, zasićen kiseonikom.<br />
Ali, ovo postavlja još jedno zanimljivo pitanje. Izvor kiseonika na Zemlji u ogromnom procentu sa biljke, a nekada su to bile zelene alge i druge vrste jednoćelijskih organizama koji su u svojim metaboličkim procesima oslobađali kiseonik. Iako u konkretnoj studiji naučnici ne spekulišu o tome, postoji mogućnost da je milionima godina pre naše planete, Mars bio naseljiva planeta našeg sistema. Ali, da li je bio više nalik Zemlji nego što slutimo? Da li je Mars bio istinska Zemlja pre Zemlje, 1500 miliona godina pre Zemlje, sa kiseonikom, vodom, toplom temperaturom i možda, životom? Ostaje da se vidi.<br />
<br />
<i>Izvori:<br /><a href="http://www.sciencedaily.com/releases/2013/06/130619132446.htm?utm_source=feedburner&utm_medium=feed&utm_campaign=Feed%3A+sciencedaily%2Fspace_time+%28ScienceDaily%3A+Space+%26+Time+News%29">Science Daily</a></i></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-79768583073071493012013-06-07T14:30:00.001-07:002013-06-07T14:44:22.199-07:00Oktobar 2014: Istorijski trenutak?<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="320" src="http://i.space.com/images/i/000/022/870/original/alpha-centauri-surroundings.jpg?1350420408" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="319" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Kolaž nekoliko slika iz projekta <i>Digitized Sky Survey 2</i>. Najveća zvezda je Alfa Kentauri, mada na ovoj slici izgleda veća no što je u stvarnosti, što je posledica rasejavanja svetlosti na sočivu teleskopa.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Veoma je lepo zamišljati kako će ksenologija izgledati za sto, dvesta godina, ili više. Kada razmišljam o tome, posebno me privlači ona dalja budućnost. Pod optimističkom pretpostavkom da ćemo razviti warp pogon ili neki drugi način putovanja brži od svetlosti, ksenologija može postati jedna od najznačajnijih nauka na svetu, podeljena u ksenolingvistiku, ksenosociologiju i mnoge druge. Mogu da zamislim stvaranje ogromnih baza podataka, Seganove <i>Enciklopedije Galaktike</i>!</div>
Ali, danas, u skromnom 21om veku, sa teretom kapitalizma i drugih nazadnih civilizacijskih tekovina kojih se jhoš nismo oslobodili, ksenologija je više hobi. Interesovanje za nešto tamo koje se oslanja na traženje mogućnosti da se novi deo slagalice otkrije posebni putem. Pioniri ksenologije, a tu mislim na astrofizičare, astronome, inžinjere, biologe i druge naučnike koji doprinose svojim radom ovom polju, to su ljudi neverovatne dovitljivosti i entuzijazma, oni među nama koji su zadržali kroz ceo život sklonost ka postavljanju najdubljih pitanja svake večeri kad pogledaju u noćno nebo.<br />
Tehnologija koju danas posedujemo nije dovoljna za precizna merenja, a kamoli pouzdane potvrde o prisustvu ili odsustvu vanzemaljskih civilizacija. Zbog toga, sve što nam može pomoći da napravimo korak dalje i ostvarimo preciznije merenje je od velike pomoći. A, ti koraci zavise od dovitljivosti entuzijasta i prilika koje nam priroda pruža, jer za političare i ostale koji određuju na šta se naši globalni resursi troše, ovo smatraju niskim prioritetom.<br />
Zbog toga, oktobar 2041 i februar 2016 će biti značajni datumi jer će omogućiti precizno merenje mase nama najbližeg stelarnog suseda, <i>Proxime Centauri</i>, ali i precizno potvrđivanje postojanja ili odsustva planeta u orbiti oko nje. Ovo istraživanje će nam, dakle, dati do sada neviđenu količinu ekstremno preciznih podataka o samoj zvezdi, ali i, možda, će nam pretstaviti našeg najbližeg planetarnog suseda, za kog do sada nismo ni znali.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><a href="http://blogs.scientificamerican.com/life-unbounded/files/2012/03/hs-2012-07-b-web_print.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;"><img height="175" src="http://blogs.scientificamerican.com/life-unbounded/files/2012/03/hs-2012-07-b-web_print.jpg" width="320" /></a></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Objašnjenje <i>gravitational lensing</i> metoda pronalaska egzoplaneta. Kliknuti za uvećanje.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Ovi datumi su bitni zato što će tada iz ugla Zemlje, Proksima Kentauri preći preko neke udaljenije zvezde. Zbog gravitacionog delovanja Proksime, svetlost pozadinske zvezde biće savijena, kao kroz lupu. Taj fenomen naziva se <i>gravitational lensing</i>, i prihvaćena je metoda za pouzdanu potragu za egzoplanetama. Dakle, merenjem savijene svetlosti, dobićemo precizne informacije o masi i gustini Proksime Kentauri. Promene u tom procesu i sitne nepravilnosti mogu ukazati na postojanje egzoplanete, a beleženje i analiza nepravilnosti mogu dati precizne podatke o masi i orbiti planete. Ovaj metod može nam dati podatke o planeti koja se nalazi na udaljenosti od 4AU (<i>astronomical units-</i> 1AU je udaljenost Zemlje od Sunca, odnosno149.597.871Km). Kako je Proksima Kentauri zvezda M klase, ona je manja i hladnija od Sunca, tako da i potencijalno naseljiva planeta mora da orbitira na razdaljini manjoj od 1AU. Proksima se nalazi na 4.24 svetlosnih godina od Zemlje i to je čini nama najbližom zvezdom. Ukoliko se potvrdi postojanje naseljive planete oko ove zvezde, to će zaista biti istorijski datum jer bi potencijalna radio komunikacija trajala samo oko 9 godina (od slanja poruke, do prijema odgovora) što je daleko kraće nego za mnoge druge zvezde i može se odvijati u toku prosečnog ljudskog života. Ali, sem toga, ukoliko dalji razvoj svemirske industrije stvori daleko brže letilice, Proksima Kentauri bi bila naša prva izvansolarna destinacija.</div>
Ipak, ukoliko planeta bude potvrđena, naćiće se mnogi koji će se protiviti pokušaju komunikacije. Tu bih pomenuo drugu bitnu dužnost ksenologa, ili da se izrazim šire, svih onih koji veruju da naša civilizacija treba da proširuje svoja znanja i svoje vidike, da napreduje i u slučaju otkrića drugih civilizacija uspostavi kontakt, i nastavi da kroz razmenu informacija uči o kulturama koje nismo mogli ni da zamislimo, o osobenostima evolucije na nekom drugom mestu, o svemu što jedan takav međucivilizacijski kontakt može da ponudi. Svi mi koji se osećamo tako, imaćemo dužnost i da ragujemo i potenciramo promene koje će naš svet pokrenuti u tom pravcu i koje će zaustaviti one koji će pokušati da ovaj proces sabotiraju. Sem klerikalnog vrha i religijskih fanatika, otpor pokušaju komunikacije doćiće, zasigurno, od velikih kapitalističkih imperija, poput SADa.<br />
Naša dužnost će biti da javno obrazložimo odsustvo svake opasnosti prilikom započinjanja interstelarne komunikacije jer, naime, veoma je jasno da destruktivna priroda civilizacije ne dozvoljava njen napredak, a posebno ne napredak koji bi doveo do razvijanja značajnih tehnologija svemirskog putovanja i svemirskog osvajanja. Uzmimo primer jedine <i>space faring </i>civilizacije koju znamo- Zemaljske Zapadne civilizacije. Od sletanja na Mesec je proteklo pola veka, a naša istraživanja svemira traju i mnogo duže. Ipak, primećuje se stagnacija. Prosto, velike imperije Zapada, prihvatajući kapitalizam i imperijalizam, okreću lica od civilizacijskog progresa, pa samim tim, svi resursi neophodni za istraživanje svemira preusmeravaju se na tehnologiju ratovanja i na neokolonizaciju država trećeg sveta radi eksploatacije prirodnih bogatstava. Kapitalizam nije dalekosežna ideologija. Kapitalizam živi od danas za sutra, kroz eksploataciju, za najsebičnije i najegoističnije ciljeve. Svemirska industrija sve više teži da poprimi oblik zabave, oblik turizma, i eksploatacije resursa iz naše "okoline", asteroida. Čak i to napreduje sporo jer eksploatacija cveta na Zemlji i još je ostalo dovoljno resursa za prisvojiti. Imperijalističke tendencije mada deluju globalno, zapravo su veoma ograničene i smeštene u kratak vremenski okvir i u kratke, egoistične uspehe. Širenje kroz svemir ostaje uvek u zapećku, sve dok širenje vojnim putem i stvaranjem ekonomsko-političke zavisnosti ostaju u prvom planu. Dakle, da nije bilo kapitalizma, da nije bilo Vijetnama, Laosa, Kambodže, Koreja, Libije i drugih "mirovnih" misija, već da su svi resursi odlazili su svemirsko istraživanje, gde bismo danas bili? Jasno je da svemirski razvijena civilizacija mora da prevaziđe svoje (auto)destruktivne sklonosti i razvije etički kod. Dakle, šanse da je civilizacija tehnološki napredna i destruktivna su gotovo nepostojeće.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="178" src="http://4.bp.blogspot.com/-qUanxoBYVHw/Tb-U-nz1UHI/AAAAAAAAABk/zxrdhEyRsf8/s320/futuristic-sci-fi-01.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Druge civilizacije, ukoliko su ostvarile napredno poznavanje svemira i tehnologija putovanja velikim brzinama, morale su da prođu kroz "tehnološku adolescenciju", kako ju je nazvao Karl Segan, odnosno, morali su da napuste (auto)destruktivne tendencije i uspostave stabilno, napredno društvo.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
S druge strane, postoji i strah od uticaja ovakvih vesti na narodne mase. Gubitak sakralnog autoriteta koji bi možda usledio je veliki problem za mnoge pretstavnike viših klasa koje se upravo na sakralnu legitimizaciju vlasti i oslanjaju. S druge strane, možda je upoznavanje jednog naprednog, progresivnog, miroljubivog, nekapitalističkog i nemilitantnog razvijenog društva veća pretnja od osvajača jer može biti pokretač revolucije i promene stava prema civilizacijskoj organizaciji na Zemlji. Bilo kako bilo, jasno je da savremeno civilizacijsko uređenje vodi samo stagnaciji progresa, istokao što je jasno da taj progres neminovno vodi među zvezde. Mi, ksenolozi, svih profesija, opredeljenja, nacionalnosti, moramo delovati zajedno. Upliv političkog koji dovodi do stagnacije i regresa je nedopustiv i mi moramo biti oni koji će delovati da se podigne svest o povezanosti civilizacijskog napretka i političko-ekonomskog uređenja, i da se zaustavi pokušaj nekolicne dobro obučenih ljudi da odlučuju u ime ne samo svih stanovnika Zemlje, već i u ime civilizacije koja će se jednom iz korena koje smo mi postavili razviti.<br />
<br />
<i>Izvori:<br /><a href="http://www.space.com/21409-proxima-centauri-alien-planet-search.html">Space.com</a></i><br />
<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Proxima_Centauri"><i>Wikipedia </i></a></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-45860494195542761212013-05-30T14:47:00.001-07:002013-05-30T14:55:48.319-07:00Okeani spoljnog sistema<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/5/54/Europa-moon.jpg/275px-Europa-moon.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Jupiterov mesec Europa, na ovoj slici sa pojačanim bojama, da bi se primetio ružičasti pigment za koji se pretpostavlja da se sastoji od organskih jedinjenja. Pukotine na kori nastaju osled orbitalne rezonance i njenog delovanja na koru koja se nalazi na globalnom okeanu tečne vode.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Sećam se, ne tako davno, pre desetak, petnaest godina, kada sam bio klinac, priča o vodi negde drugde u svemiru bila je nešto potpuno u domenu SFa. Kao što i danas znamo, na našoj planeti je nemoguće pronaći sterilnu kapljicu vode, ako nije veštački sterilizovana. Zbog toga, potencijal otkrića vode negde drugde (Mars je tada bio omiljeno poređenje) značilo bi i sigurno otkriće vanzemaljskog života.</div>
Zbog toga, vesti o Europinom okeanu, zapremine veće od svih Zemljinih, bile su nešto što je naišlo na mnogo skepticizma, ali kada je prošlo test naučnosti i istinitosti, prihvaćeno je kao neverovatno otkriće. Ali, Europa nije usamljena. Saturnov mesec Enceladus je takođe pokazao znake postojanja podzemnog (ili podlednog bi možda bio bolji izraz) okeana, ali i neverovatne geološke aktivnosti- erupcije ogromnih mlazova ledenih čestica, smrznute vodene pare i organskih jedinjenja.<br />
Uprkos ovome, Europa je ostala bolje proučavana, a kako je upravo ona moj lični favorit za postojanje vanzemaljskog života u našem sistemu, nestrpljivo sam čekao sve vesti, čitajući u međuvremenu sve što dođe pod ruku, između ostalog i fenomenalnu knjigu <i>Europa: The Ocean Moon</i> od Ričarda Grinberga. Bilo je jasno da je postojanje tečne vode, dakle, tečnog okeana, neophodno za mešanje organskih jedinjenja radi stvaranja života. A, da bi voda ostala u tečnom stanju na tako velikoj udaljenosti od sunca, neophodno je prisustvo nasilnih geoloških procesa koji stvaraju dovoljnu količinu toplote da vodu održi u tečnom stanju. Zbog toga, slično Raminom moru, u SF knjizi Artura Klarka "Rama", Europa se topi od dna, naviše, nasuprot smrznutim delovima Zemljinog okeana. Za ove udaljene svetove, toplota ne dolazi sa neba, već iz unutrašnjosti.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/thumb/8/86/False_color_Cassini_image_of_jets_in_the_southern_hemisphere_of_Enceladus.jpg/220px-False_color_Cassini_image_of_jets_in_the_southern_hemisphere_of_Enceladus.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Enceladus, Saturnov mesec, na ovoj slici su ohvaćeni mlazevi tečnosti koje često izbacuje, doprinoseći tako stvaranju jednog od Saturnovih prstena, E prstenu za koji se veruje da je sada sastavljen najviše upravo iz Enceladusovih "kriovulkanskih čestica".</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Mehanizam stvaranja ogromne količine geotoplote je identifikovan kao orbitalna rezonanca. Naime, Europa, a i Enceldus se nalaze u čitavoj menažeriji meseca gasovitih džinova, usklađeni tako da kroz svoje eliptične orbite, ulaze u rezonancu s drugim mesecima i planetom, a potom izlaze iz nje. Ovaj proces dovodi do periodičnog i cikličnog sabijanja i izduživanja meseca, a rezultat toga je trenje i generisanje ogromne količine toplote u unutrašnjosti meseca, koja održava okean tečnim.<br />
Paralelni grebeni Europe su bili <i>tell-tale sign</i> postojanja okeana, a Enceladus je bio još upečatljiviji sa svojim gejzirima. Ali, u spoljašnjem sistemu, postoje desetine drugih smrznutih meseca, poput Ganimeda ili Saturnove Dione. Ipak, do sada, postojanje okeana ispod njihovih kora je bilo čista spekulacija.<br />
Ali, sada, Kasini je uočio upravo na Dioni planinski lanac, nazvan <i>Janiculum Dorsa</i> koji izgleda kao dug, pravilan uzdignut ožiljak na površini meseca. Sumnjajući da je ovo dokaz nekadašnje geološke aktivnosti, letilica Kasini je usmerila pažnju na ovaj mesec, otkrivajući ubrzo jedva primetan mlaz čestica, kao deset puta umanjenu verziju Enceledusovih erupcija. Ovo je ukazalo na to da je Diona ne samo bila, već je i dalje u nekoj meri geološki aktivna, a ispod svoje površine može imati, ako ne pravi okean poput onog koji se očekuje na Europi, onda bar gusti, polusmrznut, pomalo nalik na dopola istopljen sneg.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="320" src="http://d1jqu7g1y74ds1.cloudfront.net/wp-content/uploads/2013/05/PIA12663-br500.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;"><i>Janiculum Dorsa</i>, planina-spomenik geološkoj aktivnosti Dione.</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Najzad, čini se da su podzemni okeani poprilično česti u spoljašnjim krajevima Sunčevog sistema. Ovo je postavilo još jedno zanimljivo pitanje- ukoliko su okeani uspeli da se održe na ovim mesecima, da li su zaleđeni svetovi iza Neptuna uspeli da postignu nešto slično? Da li je sistem planetoida Pluton-Haron uspeo da "upadne" u takvu gravitacijsku interakciju koja može omogućiti dovoljno trenja u kori da održi podzemni okean?<br />
Kakav god da je odgovor na to pitanje, ostaje jasno da je voda veoma česta u Sunčevom sistemu, što znači, verovatno i prilično česta u galaksiji, ili bar neposrednom stelarnom susedstvu. Tragovi vode otkriveni su u polarnim kraterima Merkura, u vodenoj pari atmosfere Venere, u atmosferi, okeanima i biosferi Zemlje, u tragovima gline i geologiji Marsa, ispod okeana Jupiterovog meseca Europe, Saturnovog Enceladusa i Dione. Ako je u našem sistemu voda uspela da se zadrži svuda gde se mogu naći čak i najneočekivaniji uslovi za to, i ako je bila prisutna svuda gde su naši roveri i teleskopi dospeli, to može samo da ukaže da voda nije retka, već naprotiv, veoma česta u svemiru. Implikacije koje ovo ima su neverovatne i prilično jasne- ako je naš sistem obdaren ogromnim količinama ovog dragocenog jedinjenja, zašto to ne bi bio slučaj i sa svim drugim svetovima koje sada polako otkrivamo, praveći prve korake sa površina naše planete ka zvezdama.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<br />
<a href="http://www.universetoday.com/102508/saturns-moon-dione-may-have-been-active-like-enceladus/"><i>Universe Today</i></a><br />
<a href="http://spaceindustrynews.com/cassini-finds-hints-of-activity-at-saturn-moon-dione/3482/"><i>Space Industry News </i></a></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-43761180214917636392013-05-26T08:01:00.002-07:002013-05-26T08:08:08.526-07:00Mars- Novi koraci ka otkriću<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="158" src="http://d1jqu7g1y74ds1.cloudfront.net/wp-content/uploads/2013/05/Opportunity-Sol-3309_Aa_Ken-Kremer-580x288.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Opportunityev pogled na krater Endeavour</td></tr>
</tbody></table>
<br />
<br />
Poslednjih nekoliko članaka koje sam pisao na temu Marsa obično su imale u svom centru Curiosity- rover koji na Mars stigao prošle godine, uz mnoštvo obećanja i kasnijih kontroverzi, povezanih sa NASAinom senzacionalističko-komercijalističkom politikom rada. U celoj pomami oko priča o nekim ogromnim specifičnostima i kvalitetima Curiositya, pažnja je potpuno skrenuta sa prethodna dva velikana istraživanja crvene planete- Spirit i Opportunity, dva "blizanca" koja su od januara 2004. preneli ogroman broj novih i značajnih otkrića vezanih za Mars, i tako postali miljenici naučne javnosti. Misija koja im je poverena je završena i produžena je nekoliko puta, kvarovi su slučajnošću dovodili do ogromnih otkrića, ali ta priča se za Spirit završila nakon 21.6 puta duže misije od planirane, prvog maja 2009., kada se zaglavio u mekanom tlu i izgubio mogućnost da se izvuče. Rover je nastavio da funkcioniše kao stacionarna istraživačka stanica do 22.marta 2010., kada je komunikacija prestala i od tada, slavni rover je "nasukan" i izgubljen negde na crvenoj planeti.<br />
Njegov "blizanac", Opportunity, nastavio je da funkcioniše do danas i sada nam donosi novo značajno otkriće- još jednu potvrdu da je Mars bio vlažniji u prošlosti, i to ne u smislu retkih barica vode, već mnogo više nalik na sadašnju Zemlju.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img height="240" src="http://i.space.com/images/i/000/029/194/original/mars-rock-esperance.jpg?1369068163" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" width="320" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Ispitivana formacija i kamen Esperance na sredini slike gore</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<br />
Naime, obavljajući deo svoje produžene misije, Opportunity je naišao na interesantnu kamenu formaciju, stariju od svih koje je ranije ispitivao, i usmerio pažnju instrumenata na jedan deo formacije, nazvan Esperance. Naime,čini se da je voda koja je tekla kroz pukotine (i možda preko) ovog kamena bila najpogodnije do sada otkriveno mesto za život na Marsu. Kako naučnici navode, na ovom mestu je bilo ne samo dovoljno vode da se formira glina koja je pronađena, već i dovoljno vode da dovede do disbalansa i uklanjanja nekih jona, stvarajući tako jedinstvenu hemijsko-fizičku strukturu koja priča priču o nekada daleko dostupnijem i gostoljubivijem Marsu.<br />
Ovo otkriće je veoma bitno jer je do sada Opportunity imao manje sreće, otkrivajući uglavnom kisela mesta, na kojima ph vrednost okruženja čini prošli život slabo verovatnim. Zbog toga, kada je Mars Reconnaissance Orbiter otkrio ph neutralnu glinu u Endeavour krateru, Opportunity je bio preusmeren tamo, gde je pronašao najpogodnije mesto za nekadašnji život na Marsu- najveće otkriće ovog rovera, ali možda i cele misije do sada.<br />
Ali, priču o Marsu pričaju i istraživanja ovde na Zemlji. Kao što je poznato, kada govore o potencijalnom životu na radikalno drugačijim mestima, astrobiolozi i drugi naučnici često koriste analogiju sa ekstremofilima- organizmima koji naseljavaju radikalna okruženja ovde, na Zemlji. Zbog toga, istraživanje mesta na Zemlji sa fenomenom <i>permafrosta</i>- stalno zaleđenog zemljišta, može pružiti značajan uvid u mogućnost savremenog života na Marsu. Tako je otkriće vrste bakterije na kanadskom ostrvu Ellesmere ponovo pokrenulo debatu o savremenom životu na Marsu. Naime, ova vrsta bakterija preživljava u smrznutom zemljištu, u vodenim "venama", na oko -15 stepeni celzijusa. Zbog saliniteta, voda ostaje u tečnom stanju čak i do temperature od -25 stepeni celzijusa, koju ove bakterije takođe preživljavaju specifičnim adaptivnim mehanizmima koji su rezultat miliona godina evolucije.<br />
<br />
<table align="center" cellpadding="0" cellspacing="0" class="tr-caption-container" style="margin-left: auto; margin-right: auto; text-align: center;"><tbody>
<tr><td style="text-align: center;"><img src="http://nrs-micro.mcgill.ca/whyte/images/planococcus.jpg" style="margin-left: auto; margin-right: auto;" /></td></tr>
<tr><td class="tr-caption" style="text-align: center;">Pronađena bakterija- ekstremofil, Planococcus halocryophilus</td></tr>
</tbody></table>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: left;">
Ovo nije prvi put da otkrivamo život na veoma hladnim mestima, neke vrste drugih bakterija, gljivica i algi koje su otkrivene ispod večnog leda Antarktika i Sibira, u istom rasponu temperatura i svi ti organizmi imaju jedinstvene i slične adaptacije- poput sporijeg metabolizma, prirodnog "antifriza" i adaptacije na viskozniju strukturu tečnosti. Činjenica je da je život na Zemlji nastao i adaptirao se na mnoge promene, i na mnoge sredine, popunjavajući gotovo svaku kap vode u prirodi nekim oblikom života. Biosfera naše planete je jedan fascinantan sklop zapanjujuće složenih organizama koji su savladali neverovatne izazove da opstanu. Sada, kada znamo da je i Mars nekada bio veoma više nalik na Zemlju, pitanje adaptacije tadašnjeg života na sadašnju hladnu pustinju crvene planete postaje od sve većeg značaja i njegov konačan odgovor može pretstavljati jedan od odlučujućih koraka u našem civilizacijskom razvoju i spoznaji sveta kog smo deo.</div>
<br />
Izvori:<br />
<a href="http://www.space.com/21220-ancient-mars-life-opportunity-rover.html">Space.com</a><br />
<a href="http://www.space.com/21295-coldest-temperature-bacteria-found-in-permafrost.html">Space.com [2]</a><br />
<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Spirit_%28rover%29#Stuck_in_dusty_soil_with_poor_cohesion">Wikipedia</a><br />
<a href="http://en.wikipedia.org/wiki/Opportunity_%28rover%29">Wikipedia [2]</a><br />
<a href="http://www.universetoday.com/102224/opportunity-discovers-clays-favorable-to-martian-biology-and-sets-sail-for-motherlode-of-new-clues/">UniverseToday</a></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-87607694052287117862013-04-29T10:26:00.000-07:002013-04-29T10:29:10.126-07:00Eyes in the Sky<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: center;">
<img height="320" src="http://i.space.com/images/i/000/028/445/original/one-side-planet.jpg?1367010341" width="320" /> </div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
Poetična sintagma, bezbroj puta upotrebljena u poeziji, muzici, religiji... Ali, sada, čini se da ova sintagma može poprimiti jedno daleko drugačije značenje. Posle nekoliko novootkrivenih tipova planeta, vrućih Jupitera, ekscentričnih džinova, superzemlji i drugih, danas se pojavljuju vesti o novoj kategorizaciji koja može biti, ako bude potvrđena, najveće otkriće posle samih "Zemljinih blizanaca". Ove planete, nazvane <i>Eyeball Earths</i>, u slobodnom prevodu, Zemlje-očne jabučice su očekivani tip naseljivih planeta oko zvezda M klase, poznatijih kao crvenih patuljaka. U nekoliko navrata, već sam pisao o potencijalnoj naseljivosti planeta oko ove vrste zvezda, i uvek se kao najveći problem, posle visoke varijabilnosti, nametao nizak procenat svetlosti i toplote zbog kog bi potencijalno naseljiva planeta bila gravitacijski zaključana, odnosno, jedna njena strana bi bila u večnom mraku, druga na večnom udaru radijacije i svetlosti sa zvezde. Prema tome, možemo reći da smo već duži period znali za ovu kategoriju, ali je ona tek danas zvanično imenovana.<br />
Zbog ovakvog položaja planete, njen izgled bi zaista podsećao na očnu jabučicu, sa jednom stranom u večnom ledu, drugom ogoljenom, ili prekrivenom veoma toplim okeanom, sa uskim pojasom između njih koji bi bio najsličniji, po uslovima koji tamo vladaju, našoj planeti, sa izuzetkom smene dana i noći, jer bi na tom pojasu, sunce izgledalo kao da je zarobljeno u večnom zalasku ili izlasku.<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<object classid="clsid:D27CDB6E-AE6D-11cf-96B8-444553540000" codebase="http://download.macromedia.com/pub/shockwave/cabs/flash/swflash.cab#version=9,0,47,0" height="292" id="flashObj" width="400"><param name="movie" value="http://c.brightcove.com/services/viewer/federated_f9?isVid=1" /><param name="bgcolor" value="#FFFFFF" /><param name="flashVars" value="videoId=2256369494001&linkBaseURL=http%3A%2F%2Fwww.space.com%2F20400-the-search-for-another-earth.html&playerID=1403109806001&playerKey=AQ~~,AAAAAFR6xVM~,85KKOZyvPf6qwFANvqEzo9EFltY58YnJ&domain=embed&dynamicStreaming=true" /><param name="base" value="http://admin.brightcove.com" /><param name="seamlesstabbing" value="false" /><param name="allowFullScreen" value="true" /><param name="swLiveConnect" value="true" /><param name="allowScriptAccess" value="always" /><embed src="http://c.brightcove.com/services/viewer/federated_f9?isVid=1" bgcolor="#FFFFFF" flashVars="videoId=2256369494001&linkBaseURL=http%3A%2F%2Fwww.space.com%2F20400-the-search-for-another-earth.html&playerID=1403109806001&playerKey=AQ~~,AAAAAFR6xVM~,85KKOZyvPf6qwFANvqEzo9EFltY58YnJ&domain=embed&dynamicStreaming=true" base="http://admin.brightcove.com" name="flashObj" width="400" height="292" seamlesstabbing="false" type="application/x-shockwave-flash" allowFullScreen="true" swLiveConnect="true" allowScriptAccess="always" pluginspage="http://www.macromedia.com/shockwave/download/index.cgi?P1_Prod_Version=ShockwaveFlash"></embed></object> </div>
<br />
Naravno, ne znamo da li bi ovo bio stalan scenario. Zbog velikog broja varijabli, planete koje bi bile dobri kandidati za Eyeball Earths, mogu zapravo biti hladnije, ili pak, ukoliko se radi o planetama sa ogromnim okeanima, postoji potencijal da zbog raspodele temperature kroz vodu, obe strane imaju umerenu temperaturu. Možda i atmosfera može postići sličan efekat. Za sada, ne znamo tačno na koji način, i kroz koje varijacije bi ovaj tip planeta mogao da se ispolji, ali zato naučnici spremaju niz eksperimenata kroz kompjuterske modele, koji će simulirati različite situacije i pružiti značajnije podatke.<br />
Drugi niz eksperimenata biće laboratorijska simulacija uslova na određenim lokacijama (u različitim pojasevima) ovih planeta, i ubacivanje mikroba u tu sredinu kako bi se potvrdilo da li bi mikroorganizmi koje poznajemo mogli da opstanu u uslovima takve temperature, svetlosti i radijacije. Ne smemo zaboraviti da su zvezde M klase značajno drugačije od Sunca, pa tako imaju i različit spektar zračenja, odnosno, za razliku od Sunca, veći deo njihove svetlosti je infracrvena. Kako bi se život adaptirao tamo? Jasno je da bi proces fotosinteze bio značajno drugačiji.<br />
Najzad, mnogi mogu postaviti pitanje čemu potraga za ovim neobičnim planetama na kojima život ima u najbolju ruku, neizvesne izglede za razvoj i opstanak. Radi se, naravno, o činjenici da su crveni patuljci najčešći tip zvezda u našoj galaksiji, ali i našem zvezdanom susedstvu. Zbog toga, potvrda ovakve planete i eventualnog života na njoj bio bi značajan korak ka spoznaji života u svemiru, ostvaren u najmanjem mogućem vremenskom periodu. Ove planete je relativno lako otkriti zbog njihovih malih orbita, a iz istog razloga, tri tranzita potrebna za potvrdu mogu se dobiti u mnogo kraćem roku nego što je to slučaj sa planetama oko zvezda G klase, dakle, kao naše Sunce. Čak i Doplerov efekat je izraženiji, pa je i na ovaj način lakše detektovati planetu. Naravno, čak i da je život nastao na ovim planetama, ostaje otvoreno pitanje da li se ikada razvio dalje od mikroorganizama i biljaka, ali čak i takva potvrda bila bi neverovatno otkriće koje bi potvrdilo da je život u svemiru pravilo, a ne izuzetak.<br />
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<a href="http://www.space.com/20856-alien-planets-eyeball-earths.html?cmpid=514630"><i>Space.com </i> </a></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-3951374181645892269.post-9570944546771188212013-04-18T14:33:00.000-07:002013-04-18T14:38:36.653-07:00Najmanje naseljive planete do sada<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div style="text-align: center;">
<img height="227" src="http://d1jqu7g1y74ds1.cloudfront.net/wp-content/uploads/2013/04/hires.jpg" width="320" /> </div>
<br />
Ako vas je Kepler 22b zaintrigirao, onda je ovo otkriće koje će vam poneti maštu još dalje. Naime, danas su objavljeni neverovatni rezultati posmatranja dve zvezde, Kepler 62 i Kepler 69. U prvom sistemu, Kepler 62 otkriveno je čak pet egzoplaneta, i još dve u sistemu zvezde Kepler 69. Od ovog ukupnog broja, čak tri planete su u naseljivim zonama svojih zvezda. Iako sve spadaju u kategoriju <i>Superzemlji</i>, planeta nešto većih od Zemlje, ali manjih od Neptuna, ovo su najmanje planete pronađene u naseljivoj zoni neke druge zvezde.<br />
Kepler 62 je zvezda u sazvežđu Lire i planeta Kepler 62f koja oko nje orbitira veća je samo 1.4 puta od Zemlje. Sa ovako malim prečnikom, gotovo nema sumnje da je planeta kamenita. Jedna godina na ovoj planeti traje 267.3 zemaljskih dana i mada se nalazi u naseljivoj zoni, postoji verovatnoća da bez dovoljno gasova staklene bašte može da dođe do leđenja okeana. Kepler 62e je nešto veća, 1.61 puta veća od Zemlje, a njena godina traje 122.4 zemaljska dana. Kako je Kepler 62 zvezda manja i hladnija od Sunca, zapravo, samo 20% njegove svetlosti, ova razdaljina omogućava da planeta bude topla, sve do svojih polarnih regiona.<br />
Kepler 69c je 70% veća od Zemlje i orbitira oko zvezde iste klase kao i Sunce (G tip, žuti patuljak), a godina na njoj traje 242 dana, tako da naučnici veruju da je više nalik Veneri nego našoj planeti.<br />
Što se tiče detaljnijeg opisa dve potencijalno naseljive planete, Keplera 62e i Keplera 62f, mada metod kojim su otkrivene ne govori ništa o njihovoj masi ili gustini, sama informacija o veličini omogućava da budemo gotovo potpuno sigurni da se radi o kamenitim planetama. Ipak, one i dalje nisu nalik na bilo šta što poznajemo u našem sistemu- vrlo verovatno se radi o vodenim svetovima, planetama sa globalnim okeanom, bez kopna.<br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<object classid="clsid:D27CDB6E-AE6D-11cf-96B8-444553540000" codebase="http://download.macromedia.com/pub/shockwave/cabs/flash/swflash.cab#version=9,0,47,0" height="292" id="flashObj" width="400"><param name="movie" value="http://c.brightcove.com/services/viewer/federated_f9?isVid=1" /><param name="bgcolor" value="#FFFFFF" /><param name="flashVars" value="videoId=2310345548001&linkBaseURL=http%3A%2F%2Fwww.space.com%2F20722-two-alien-oceanic-earth-like-planets-found-video.html&playerID=1403109806001&playerKey=AQ~~,AAAAAFR6xVM~,85KKOZyvPf6qwFANvqEzo9EFltY58YnJ&domain=embed&dynamicStreaming=true" /><param name="base" value="http://admin.brightcove.com" /><param name="seamlesstabbing" value="false" /><param name="allowFullScreen" value="true" /><param name="swLiveConnect" value="true" /><param name="allowScriptAccess" value="always" /><embed src="http://c.brightcove.com/services/viewer/federated_f9?isVid=1" bgcolor="#FFFFFF" flashVars="videoId=2310345548001&linkBaseURL=http%3A%2F%2Fwww.space.com%2F20722-two-alien-oceanic-earth-like-planets-found-video.html&playerID=1403109806001&playerKey=AQ~~,AAAAAFR6xVM~,85KKOZyvPf6qwFANvqEzo9EFltY58YnJ&domain=embed&dynamicStreaming=true" base="http://admin.brightcove.com" name="flashObj" width="400" height="292" seamlesstabbing="false" type="application/x-shockwave-flash" allowFullScreen="true" swLiveConnect="true" allowScriptAccess="always" pluginspage="http://www.macromedia.com/shockwave/download/index.cgi?P1_Prod_Version=ShockwaveFlash"></embed></object>
</div>
<br />
Ove planete udaljene su od nas 1200 svetlosnih godina, i sa sadašnjom tehnologijom, nemoguće je bilo ostvariti kontakt sa potencijalnom civilizacijom na njima (ukoliko se tehnološka civilizacija zaista može razviti na vodenim svetovima), bilo poslati neku vrstu letilice tamo. Ipak, to ne umanjuje značaj ovog otkrića. Naša intenzivna potraga za egzoplanetama traje već svoju treću godinu i broj otkrivenih planeta neprekidno raste. Ono što je takođe bitno jeste setiti se da na početku naše potrage, zbog manjka iskustva koji danas imamo, većina otkrivenih planeta bili su ekscentrični sistemi ili neobično usamljeni vrući Jupiteri. Ipak, kako vreme prolazi, i kako postajemo sve veštiji u ovoj potrazi, ono što vidimo u drugim sistemima, liči sve više i više na ono što poznajemo u našem.<br />
<br />
<iframe allowfullscreen="" frameborder="0" height="315" src="http://www.youtube.com/embed/g5rW70-HnhA" width="560"></iframe>
<br />
<i>Izvori:</i><br />
<a href="http://www.space.com/20720-earth-like-alien-planets-discovery.html"><i>Space.com</i></a><br />
<a href="http://www.universetoday.com/101489/kepler-team-finds-system-with-two-potentially-habitable-planets/"><i>Universe Today </i> </a></div>
Igor Vujcichttp://www.blogger.com/profile/08394021457096519739noreply@blogger.com0